Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Lora Vidović, Pučka pravobraniteljica u svom je nedavnom izvješću napisala sljedeće: „Diljem Hrvatske nailazi se na ustaško “U”, pozdrav “Za dom spremni” i njegovu skraćenicu “ZDS” te kukaste križeve.“ („Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji“, 20/11/2018, str. 2, odjeljak 1., URL: http://ombudsman.hr/hr/dis/cld/1484, pristupljeno: 25/11/2018).
Činjenica kakvoće nije nešto što se može negirati, tj. sam sadržaj ustaških simbola pa čak niti kolikoća. Nasuprot tome nemoguće negirati ni činjenicu kakvoće sadržaja komunističkih simbola u RH, tj. simbola i tog totalitarnog sadržaja. No Pučka pravobraniteljica to ne dovodi u vezu s načelnim simbolizmom totalitarnih i neslobodarskih režima.
Činjenica kolikoće simbola isto tako nije nešto što se može negirati, tj. navedenih simbola ima u određenoj kolikoći. Sad, reći koliko takvih simbola ima uključuje opravdanje takve tvrdnje ili je u izostanku opravdanja puko mnijenje tvrditelja. Reći da čega ima „DILJEM“ ili posvuda znači reći nešto o rasprostranjenosti i o ravnomjernosti te rasprostranjenosti. Navedena ničim nije opravdala svoju tvrdnju što je nadasve dvojbeno. Iako ne očekujemo od pravnika razumijevanje mjerljivosti pojava kao opravdanja njihovih svojstava poput rasprostranjenosti, ipak očekujemo pozivanje barem na koliko-toliko pouzdan izvor informacija. Ako toga nema, a pod uvjetom da tekst nije nastao slučajno ili pogreškom, onda se može raditi o namjernom iznošenju lažnih vijesti, kleveti i sl.
Nije sigurno koliko je sljedeća hipoteza smislena, ali zasad nema ozbiljnijih nedostataka. Ako se ustaški simboli pojavljuju „diljem“ Hrvatske, onda se zasigurno pojavljuju najmanje jednom na recimo 1 km2 najgušće naseljenog mjesta, tj. Zagreba. U ime pučke provjere hipoteze prošetao sam se Zagorskom i Magazinskom do Nove ceste, Ozaljskom do Golikove i nazad na Tomislavovu i Zagorsku što je podosta frekventno područje površine 3-4 km2.
Nisam naišao ni na jedan ustaški simbol, a prema tvrdnji Pravobraniteljice trebao sam. Ako se ustaški simboli nalaze ispisani „diljem“ Hrvatske, kako su mogući kvadratni kilometri urbanih i gusto naseljenih područja u toj istoj Hrvatskoj bez ijednog ustaškog simbola? Nekoliko je pojašnjenja, a jedno, ne i najbolje, glasi kako je Pravobraniteljica oblikovala svoja očekivanja temeljem nepouzdanih podataka koji su već sami eksplicitno tvrdili rasprostranjenost ustaških simbola „diljem“ Hrvatske ili koji to nisu tvrdili ali su proizveli njezino očekivanje koje je ona postigla neopravdanom generalizacijom, tj. vidjela je ono što želi vidjeti, a ne ono što je vidljivo, tj. navodnu rasprostranjenost „diljem“.
Pučki si pravobranitelj ne bi smio dopustiti paušalne, samo-obmanjujuće i neprovjerene podatke u službenim dokumentima. Ako se to postavi u kontekst ničim opravdanog izdvajanja pojave postojanja simbola jednog totalitarnog režima bez i najmanjeg osvrta na pojavu postojanja simbola drugih režima i u kontekst ničim izazvanog uvoda prije navedene rečenice, cijela stvar budi protudemokratske slutnje. Kako god bilo, kako je već sama ova rečenica dvojbena, dobronamjeran savjet je uopće ne čitati taj tekst i zanemariti ga kao potpuno nevažan, tj. barem tako dugo dok se i ako se ne pojavi bilo kakva naznaka dokaznog materijala koji bi opravdao tvrdnje poput one navedene na početku ovog osvrta, a o tome koliko je to izvješće neprofesionalno neka odluče oni kojima je to i posao. U cijeloj je stvari žalosno kako Pučki pravobranitelj pod vidom diskriminacije nije uspio napisati na činjenicama utemeljen upozoravajući tekst o totalitarnim pojavama u navodno demokratskoj državi koja ga uzgred budi rečeno plaća za taj posao.
