U aktualnom osvrtu istraživači Instituta za javne financije Anto Bajo i Marko Ignjatović analiziraju prijedlog Zakona o Središnjem registru državne imovine i zaključili da u njemu nisu jasno utvrđeni pokazatelji vrednovanja i ocjenjivanja uspješnosti Ministarstva državne imovine i Središnjeg ureda za razvoj digitalnog društva zaduženog za registar.
U osvrtu se ističe da Hrvatska u vlasništvu i/ili na raspolaganju ima značaj broj različitih oblika imovine, ali da se ona slabo koristi kao izvor financiranja kako središnje države, tako i lokalnih jedinica, piše tportal.
Pritom napominju da je u posljednjih pet godina bilo više pokušaja formiranja registra državne imovine, ali da se kroz čitavo se to vrijeme, usprkos razvoju registra, ne zna obujam i vrijednost državne imovine ni učinci upravljanja tom imovinom.
Prema prijedlogu zakona svim tijelima središnje uprave i lokalnih jedinica, proračunskim i izvanproračunskim korisnicima, trgovačkim društvima u vlasništvu države i lokalnim jedinicama i ustanovama uvedena je obveza vođenja vlastite evidencije i dostavljanje podataka Središnjem registru državne imovine koji u ime Ministarstva državne imovine vodi Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva.
Što se tiče dosadašnje uspješnosti upravljanja državnom imovinom, autori u osvrtu ističu da se od 2017. svake godine u državnom proračunu planiraju prihodi od privatizacije u iznosu od oko milijarde kuna, ali se ti planovi ni izbliza ne ostvaruju. Pritom konstatiraju da su razlozi neostvarivanja tih primitaka nepoznati.
Planirani iznos za 2017. bio je 1,4 milijarde kuna od čega je ostvaren prihod od 117 milijuna, što je 8 posto.
