Zemlja u kojoj se isplati biti samo član Grupe Borg: Brdo jabuka koje nitko ne želi

Jesenske jabuke izvrsno su rodile, kažu voćari i rekordno, no nitko ih ne želi. Otkupljivači bi ih i kupili, ali daju jedva kunu, kunu i pol za kilogram jabuke prve klase. Dok trgovački lanci reklamiraju akcijsku prodaju uvoznih jabuka, domaći voćari bacaju tone i tone zrelih plodova. Ne zaštitimo li bolje domaću proizvodnju – apeliraju iz Voćarske zajednice – i dalje ćemo krčiti voćnjake, a mladi će odlaziti iz Hrvatske. Voćnjaka je sve manje, u Hrvatskoj je još jedva 4 i pol tisuće hektara jabučnjaka.

U više od dva desetljeća bavljenja voćarstvom obitelj Velikanović iz Trnjana pokraj Slavonskoga Broda – ovo nije doživjela. Na livadi će “uskladištiti” dvjestotinjak tona zrelih plodova. Od brda jabuka koje nitko ne želi – veća je jedino tuga proizvođača.

Na alarmantno je stanje prosvjednom akcijom upozorila i Voćarska zajednica. Ispred trgovačkog lanca u Bjelovaru za španjolske jabuke koje su se prodavale za 9 kuna i 99 lipa po kilogramu nudili su tri kilograma domaćih.

“Prošli tjedan smo bili na izletu u Štajerskoj gdje smo posjetili proizvođače jabuka u Šatjerskoj. U njihovim dućanima nije zamislivo da u jeku prodaje jabuke vidite i jedan kg jabuke, ne iz druge države, nego iz druge pokrajine. Oni imaju iste zakone kao i mi ali njihovim menadžerima to ne pada na pamet”, objašnjava predsjednik Kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice Željko Ledinski.

Ni Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi donesen potkraj prošle godine nije im, kažu, previše pomogao. Baš na jabuci puca, pa trgovci i otkupljivači pronalaze načine kako će robu uzeti po uvjetima koji njima odgovaraju.

“Jer je jabuka specifično voće koje se može skladištiti i u principu otkupljivači ili nemaju novaca, a neki i ne žele platiti u roku od 30 dana. Tako da se to korigira s ugovorima o skladištenju”, ističe član Vijeća Hrvatske voćarske zajednice Davor Krznarić.

“Vi njima potpisujete skladištenje jabuka koje morate platiti, da bi onda tek kad vaša jabuka ode u lance – onda se aktivira tih 60 dana”, ističe Ledinski.

Zakonski rok plaćanja koji se tako može rastegnuti i na cijelu godinu. U međuvremenu plasiraju se uvozne jabuke. Po kvaliteti, tvrde, voćari daleko ispod domaćih. “Ne vidimo razlog osim nekih drugih koji bi njih trebalo pitat zašto takva jabuka se sad uvozi. To je jednostavno nedopustivo i jednostavno u zemljama EU nemate takvih pojava jer svi štite normalno svoju proizvodnju jabuku svog proizvođača, naglašava Krznarić.

U Poljskoj voćari za plasman jabuke od države dobiju još 20 centa po kilogramu. “Mi to nemamo i onda oni mogu tu jabuku prodavat po puno nižoj cijeni nego što mi to možemo”, ističe Tihomir Velikanović.

Pa da stotine stabala obiteljskoga voćnjaka ne ostane neobrano – Velikanovići pozivaju. “Da ljudi dođu nek si naberu to sa drveta po nekoj mizernoj cijeni. Mi smo tu, nek dođu i vide koja je perspektiva hrvatskoga voćarstva”, naglašava Stipo Velikanović.

Ako se brzo nešto ne promijeni i domaća proizvodnja bolje ne zaštiti, nasadi će se nastaviti krčiti. Poput jednog sedmogodišnjeg na Bilogori. Iskrčen je proljetos.

“Pa onda uvoznički lobi nek uvozi pa će nam jabuka u centrima biti 20 i kusur kuna. Ako se ide prema tome mi smo spremni. Iskrčit ćemo, bit ćemo socijalni slučajevi pa nek onda država izvoli pomagati socijalne slučajeve”, dodaje Stipo.

A mladi i obrazovani – put pod noge. “Ako se ponovi još jedna ovakva godina nama je jedino rješenje odlazak u inozemstvo, Njemačka ili bilo koja druga zemlja i jednostavno kod njih raditi. Otići sa svojih 10 prstiju ondje raditi i više ćemo imati nego ovdje sa svojih 18 ha voćnjaka”, ističe Tihomir Velikanović.

A kad nakon godina entuzijazma i ulaganja u vlastito obrazovanje to zaključi inženjer voćarstva – jasno je da zvono zvoni na uzbunu. Pet do dvanaest već je prošlo, piše HRT.

Facebook Komentari