Piše: Vlasta Janton
Kada te netko snažno dotakne ne dodirujući te, kada ti život preokrene naglavačke, kada se kraj te osobe nikada nisi osjećao življim, kada u tebi pokrene nešto za što nisi ni znao da u tebi postoji, znaj, fatalna ljubav ti je pokucala na vrata. Nekima se dogodi u dvadesetoj, nekima u pedesetoj, a nekima nažalost nikada.
Postoje ljubavi i postoje fatalne ljubavi. Kada doživiš fatalnu ljubav pitaš se da li je uopće moguće da tako nešto postoji, toliko snažni osjećaji, toliko „ludilo“ u glavi, srcu, duši, toliko snažno prožimanje kroz svaku stanicu tvog tijela. Kovitla te, nosi, preokrene ti čitav svijet, a ti se štipaš za obraze ne vjerujući da si imao takvu sreću da se dogodi baš tebi. Odmah, od prve znaš da je ova ljubav drugačija od svih drugih koje si u životu doživio. Čak ti sve druge ispadaju smiješne i nezamjetne. Fatalna ljubav ima snažnu moć, imaš osjećaj da bi mogao zaploviti oblacima, letjeti s vjetrom, pjevati od sreće nošen krilima ljubavi. Toliko je snažna, toliko moćna, toliko drugačija od svih drugih da te u jednom trenu i preplaši njezina jačina. Ne boj se. Predaj joj se.
Ako imaš sreće i doživiš takvu ljubav, čuvaj je. Čuvaj je poput zjenice oka. Jer nikada više takvu ljubav doživjeti nećeš. Ona je samo jedna. Samo s jednom osobom se možeš osjećati toliko potpunim, samo s jednom osobom poželiš odmah sve, samo s tom jednom osobom ti nikada dosta vremena, samo s tom jednom osobom želiš zagrliti čitav svijet. Samo u toj jednoj ruci tvoja ruka najljepše pristaje. Samo u toj jednoj. Nikada niti u jednoj prije nije tako lijepo pristajala kao što u tvojoj pristaje. Nikada srce nije toliko snažno tuklo kao kada bi ugledalo tebe. Jer nije znalo da toliko snažno tući može. Nikad prije toliku snagu osjetilo nije.
Jednostavno znaš, osjetiš, kao nikada prije, da se dogodilo nešto o čemu si čitao u romanima, gledao na filmovima, slušao od „nekih“ tamo ljudi da postoji…ali nisi doživio. Do sada. I prestrašiš se u jednom trenu. Te snage, te ljepote, te potpunosti. Nikada nikome nisi htjela toliko pripasti kao što želiš pripasti Njemu, nikada nikome nisi htjela reći Tvoja sam. Sve dok nisi srela njega. I onda si znala, odmah si znala da želiš samo Njegova biti. Uvijek, zauvijek. Kao da si njega čekala čitav svoj život. Kao što si ti čitav svoj život čekao Nju. Znali ste, odmah, od prvog trena da je to sve samo ne obična ljubav. Od snage te ljubavi podrhtavala je zemlja pod vama, i drveća su na vjetru šuštala snažnije i cvijeće je opojnije mirisalo kada bi šetali livadama, i sunce je jače sjalo kada bi mu se nasmiješili. Jer i ono se smiješilo vama.
Fatalne ljubavi postoje, rijetke su, ali postoje. I kada vam pokuca na vrata ne bojte se. Prigrlite je, snažno je prigrlite, jer nemate pojma koliku sreću ste doživjeli, koliki blagoslov vam je ukazan. Osjećati potpunost s nekim to je rijetkost, osjećati da samo uz njega želite koračati cijeli svoj život je rijetkost, osjećati da samo njegove usne zauvijek želite na svojima, osjećati da vam nikada dosta prstima mu prolaziti kroz kosu. Lijegati s mislima o njemu, buditi se s mislima o njemu, u svakoj radnji tekućeg dana on je, u svakoj misli on je, u svakom pogledu on je. I tako mjesecima, već i godine…..i to ne prestaje. I nikada neće. Jer ne može. I tu ne postoje drugi muškarci, druge žene. Ti nikoga ne gledaš, nitko te ne zanima, nitko ne može doprijeti do tebe, nitko ne može zaokupirati tvoju pažnju, jer sve što želiš ti već imaš. U toj jednoj tebi najposebnijoj osobi na svijetu. I nitko se s njom mjeriti ne može. Jer u njoj našli ste sve. Sve ono što ste sanjali, željeli, maštali, sve ste to pronašli u ljubavi koja vas je izula iz cipela i preokrenula vam svijet. Svijet za koji ste samo mislili da postoji ali ne i znali da je stvaran. Ali itekako je stvaran. Dok drži te za ruku koja u njegovoj tako lijepo pristaje, ti znaš da si dotakla svu sreću ovoga svijeta, kao što te je on snažno dotakao, na prvi pogled, snažno dotakao ne dodirujući te.
