Piše: Anthony R. Boras, Pasadena, Cal.
Javni istupi hrvatskih političara u pravilu su nekontrolirani bez sadržaja i političke poruke, obično bez suporta komunikologa i osim ismijavanja javnosti ne polučuju nikakav politički ili neki drugi željeni rezultat.
Istup gradonačelnika Vukovara, gospodina Ivana Penave nešto je posve novo na hrvatskoj političkoj sceni. Izuzetno kvalitetno pripremljen nastup, jasno artikuliran sa savršenom političkom porukom, bio je s političke i komunikacijske točke gledišta savršen. Svatko tko tvrdi drukčije o politici i komunikologiji nema pojma. Jednostavno, njegov nastup bio je poguban i neobranjiv za vladajuću administraciju. Nakon ovog nema natrag. Glave će padati, samo se čeka čija će prva pasti, Penavina sigurno neće jer tko takne u Penavu, taknuo je u osinjak, u tvrdu stinu na kojoj se lome zubi, jer kad se Slavonija inati, puca kamen u Dalmaciji.
Penava je svojom izjavom i najavom „mirnog” prosvjeda stjerao vladu, HDZ i Plenkovića uza zid bez milimetra manevarskog prostora. Što god Napravio Plenković i njegovi ministri-bit će krivi. Svaki njegov potez ili posredno preko ministara ili DORH-a bit će pogrešan i pucanj u noge od kojeg se ne diže.
Penava svojim potezom razotkriva svu apsurdnost hrvatske politike. Kida sve ne principijelne koalicije i razotkriva spregu politike i pravosuđa, prokazuje one koji se kunu u nacionalne interese, a u stvarnosti su najobičnije lutke na koncu.
Penava nije Milinović, njih dvojica nisu usporedivi ni po jednom aspektu, ljudskom niti političkom, nemaju istu težinu. Lako je bilo odstrijeliti Milinovića, a za razliku od Milinovića, Penava je kapitalac jer biti gradonačelnik Vukovara, ima veću političku težinu nego biti župan u bilo kojoj županiji.
Jednom davno, Nikola Šubić Zrinski rekao je :- Osim na sebe, mi ne možemo računati na nikoga drugog. Nekako mi se čini da se i Penava drži tih riječi, odnosno da se Vukovarci drže tih riječi.
Plenković će biti kriv za bilo koji potez koji napravi i svaki koji napravi, napravio je sa zakašnjenjem Svako diranje u Penavu, diranje je u Vukovar, Sajmište, Mitnicu, Ovčaru. Diranje u sve one koji leže na Memorijalnom groblju, oskvrnuće bijelih križeva, „pucanja” u silovane žene, „granata” u Vodotoranj.
Svako ignoriranje bit će šamar gradu heroju, odmak od naroda, izdaja nacije i države.
Pokretanje bilo kojeg postupka bit će priznanje svoje ili nečije krivnje, nečijih ustupaka i sprege države i pravosuđa. Bit će priznanje da si nekoga štitio u nečijim interesima, a to narod ne prašta.
Narod može oprostiti nepotizam, klijentelizam, korupciju, grupu Borg, govor u Dubrovniku i neke sukobe, ali neće i ne može Vukovar.
U Hrvatskoj se emocija i nacionalni naboj nakon uspjeha nogometne reprezentacije nisu slegle, one su tu, još su jače, mogu se rezati i namirisati u zraku i zato prosvjed u Vukovaru neće biti prosvjed Vukovaraca, bit će to događanje naroda, naroda koji diže glas i koji neće stati.
* Autor kolumne je američki sveučilišni profesor komunikologije i psihologije
