Hrvatska udruga poslodavaca predstavila je u srijedu rezultate istraživanja provedenog među građanima koji su napustili Hrvatsku u posljednjih pet godina.
Predstavljajući rezultate istraživanja o novim hrvatskim iseljenicima koje je provela Promocija plus, predsjednica HUP-a Gordana Deranja istaknula da i oni jasno ukazuju kako se Hrvatska mora hitno i duboko mijenjati ako želimo zaustaviti sadašnji trend masovnog iseljavanja.
„Na ovaj uzlazni trend i veliku opasnost HUP upozorava već godinama, a sada to potvrđuju i nalazi istraživanja. Izjave i razlozi odlaska hrvatskih građana ukazuju na tri glavne skupine problema koje je nužno hitno rješavati da bi se zaustavilo daljnje iseljavanje. U najvećoj mjeri odlazak je potaknut problemima koji dolaze iz općih društvenih i političkih okolnosti i nezadovoljstvom takvim općim stanjem i društveno-političkom klimom u zemlji. Problemi iz područja radno-socijalnog statusa u odnosu na ove prve rjeđe su isticani, kao i o osobni razlozi. Jasno je da Hrvatskoj trebaju i ekonomske promjene, ali i one šire društvene koje i da su one moguće samo ako na njima rade svi – i oni na vlasti i oni u opoziciji, i poslodavci i sindikati, i akademska i kulturna zajednica – jednostavno svi članovi našeg društva. Ovo je prilika da pokažemo svoju mudrost i da zajedno gradimo bolju i prosperitetniju budućnost za sve naše građane koji žele živjeti u uređenoj zemlji koja ima perspektivu za rad i zapošljavanje, za obrazovanje i napredovanje“, zaključila je predsjednica HUP-a Gordana Deranja.
Glavne nalaze istraživanja, koje je provedeno u razdoblju između sredine ožujka i svibnja među 661 iseljenika, predstavio Agan Begić, direktor tvrtke Promocija plus. Prema njegovim riječima istraživanje među iseljenicima pokazuje nekoliko zanimljivih nalaza za sve one koji raspravljaju o iseljavanju i demografskom deficitu u našoj zemlji. Uočava se trend povećanja iseljavanja iz godine u godinu i to od ulaska zemlje u EU, a najčešće zemlje iseljavanja su države tržišnog gospodarstva i učinkovite javne administracije: Njemačka, Irska, Švedska, Austrija.
Kao najčešći razlozi iseljavanja navode se:
* neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari i političke stranke bez vizije (8 posto svih odgovora);
* beznađe, besperspektivnost zemlje, propadanje države, društva i naroda (7,6 posto);
* zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi, nepotizam i “rođaci” (7,4 posto);
* korupcija i kriminal u državi, u svim segmentima društva (7,3 posto);
* prepucavanja o prošlosti, ustašama i partizanima, ’41. i ’91. (6,4 posto);
* nedostatak perspektive za moju obitelj i našu djecu (6,3 posto).
Iznad 6 posto udjela u svim odgovorima su još dvije skupine razloga: rastući primitivizam, vjerska netolerancija i nacionalizam (6,2 posto) i izostanak potrebnih promjena u državi/neprovođenje strukturnih/dubokih promjena (6,1 posto).
Tri su skupine razloga između 5 i 6 posto udjela: nisam dobio/la priliku pokazati što znam/ ne cijeni se rad i sposobnost (5,9 posto); pravna nesigurnost, sporo, neučinkovito i korumpirano pravosuđe (5,4 posto); mala plaća, neredovita isplata plaće, neplaćanje prekovremenih (5,2 posto).
Zanimljivi su i nalazi o mogućem povratku naših novih iseljenika u zemlju. Tek svaki deseti iseljenik razmišlja o povratku u zemlju unutar narednih deset godina. Jedna četvrtina iseljenika planira povratak tek u mirovini, dok je najveći udio onih koji se ne planiraju vratiti u zemlju, čak 42 posto. Percepcija hrvatske budućnosti, gledano iz perspektive naših novih iseljenika, nije osobito svijetla. Svaki drugi sudionik istraživanja ne vjeruje da će se stanje u Hrvatskoj popraviti, dok svega 11,5 posto iseljenika smatra da će se stanje popraviti, uz 27,2 posto onih koji smatra da će ostati sve kako je bilo i do sada.
Kad je riječ o životu u novoj zemlji, uočava se relativno visoka razina zadovoljstva. Najveća razina zadovoljstva zabilježena je kod mogućnosti zaposlenja i promjene posla (89,4 posto) te u području učinkovitosti javne administracije (81,3 posto). Najniža razina zadovoljstva zabilježena je u području smještaja/stanovanja (67,1 posto) te vlastiti društveni život (71,3 posto).
Promatrajući profil naših novih iseljenika u radno-aktivnoj dobi uočava se kako je najviše iseljenika u mlađim dobnim skupinama (82 posto mlađe od 40 godina). Dvije trećine novih iseljenika je u braku ili bezbračnoj zajednici (od kojih je 82 posto iselilo u paru s partnerom/icom). Od obitelji s djecom njih je 72 posto odselilo zajedno s djecom.
Novi iseljenici u prosjeku su znatno obrazovaniji od obrazovne slike zemlje u radno-aktivnoj dobi. Vrlo visoki je udio među novim iseljenicima i onih koji su prije odlaska bili zaposleni (73,5 posto je radilo; od toga 42,7 posto na neodređeno, 23,4 posto na određeno i 7,4 posto samozaposlenih). Među onima koji su bili zaposleni najveći dio imao je primanja manja od 4.000 kn (40,5 posto), ali je značajan i udio onih s primanjima iznad nacionalnog prosjeka (33,2 posto). Iznadprosječan udio iseljenika je iz pet slavonskih županija te Sisačko-moslavačke županije i u Grada Zagreba.
Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, komentirajući uočene trendove upozorio je da snažniji gospodarski rast i razvoj neće biti mogući bez reformi i preokretanja sadašnjih migracijskih i demografskih trendova.
„Za takav scenarij potrebno je našu zemlju mijenjati prema boljem u svim područjima društvenog života, od gospodarstva i tržišta rada, preko obrazovanja, pa do ustroja zemlje i javne uprave. Naša zemlja ima šanse samo ako je po učinkovitosti i uređenosti učinimo čim sličnijom onim zemljama koje su glavna odredišta naših iseljenika. Hrvatsko gospodarstvo već u ovom trenutku bilježi velike poteškoće kao posljedice ovog stanja sa iseljavanjem, a bojimo se i pomišljati o tome kakve će biti dugoročne posljedice. Treba glasno reći – Hrvatska treba činiti sve da se promjenama na bolje zaustavi iseljavanje, da se barem dio novih iseljenika vrati u našu zemlju, da postanemo atraktivniji za povratak treće, četvrte generacije naših iseljenika, ali isto tako da postanemo privlačni za useljenike iz nama geografski i kulturološki bliskih zemalja koje još uvijek imaju demografskog potencijala za popunjavanje našeg demografskog deficita, kao što su Ukrajina, Bjelorusija ili Bugarska. Nema snažnijeg gospodarskog oporavka niti održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava bez povećanja broja ljudi koji ovdje žele ostati ili doći. Onima kojima to još uvijek nije jasno, i ovo istraživanje poručuje ono što mi poslodavci već godinama uporno ponavljamo – nema napretka Hrvatske bez promjena. Ako promjena i dalje neće biti – neće biti ni ljudi koji ovdje žele živjeti“, upozorio je Majetić, prenosi N1.
