Piše: Vlasta Janton
Kada ti je najteže, podigneš slušalicu, okreneš broj, adresa je Nebeska bb. S druge strane onaj dobro poznat glas, glas u kojem čuješ toplinu, ljubav, riječ utjehe, glas koji te umiri u trenu, glas koji ti treba onda kada je najteže. Eh, da nebo ima telefon, užarena žica to bi bila, da nebo ima telefon, taj jedan bar najdraži broj.
I kada poželiš lijepu podijeliti vijest, a taj netko nije tu, već te sa skrivenog gleda oblaka, ti podigneš pogled i razgovaraš s njim, onako sa osmijehom tiho podijeliš sreću ali i tugu. Zamisliš te oči, da su tu pored tebe, vidiš u njima odobravanje, vidiš u njima kako ti žele samo dobro, vidiš u njima potporu, zagrljaj. Kako ti samo nedostaje, a nedostajenje je toliko bolno, neizdrživo. I tu bol ništa ne može umanjiti, ni vrijeme, ni ljudi oko tebe, nitko, s boli se samo naučiš nositi. Živiš s njom, dan po dan, ali ona nikada ne prođe.
Sjetite se toga kada ćete biti u prilici nekome reći da ga volite, da vam nedostaje, a to mu taj čas ne kažete jer mislite kako ta osoba to zna. Nikada nije previše pokazati ljubav, nikada nije previše pokazati da vam je stalo, da ste tu za njega/nju. Svakodnevno ljudima oko sebe iskazujte koliko vam u životu znače, jer sutra to možda više nećete moći. Sjetite se koliko puta ste rekli sami sebi „Da sam bar….“, ali niste to učinili. Sada imate priliku to promijeniti. Jer ništa nije vječno, ništa ne traje zauvijek, tako ni životi vaših najmilijih. Pokažite im koliko ste sretni jer ih imate uz sebe, koliko vam znači svaka sitnica darovana od njih, svaka lijepa riječ, briga.
Ljudi kada znaju da idu u smrt, njihove zadnje riječi uvijek su pune ljubavi prema bližnjima, govore im koliko ih vole, što potvrđuje da je ljubav najvažnija na svijetu, da je ona nezamjenjiva i da je čovjek najsretniji kada voli i kada je voljen. Stoga ne čekajte zadnji čas pokazati nekom što zaista osjećate, što se zaista skriva duboko u vama, ali nemate hrabrosti to otkriti, a isto tako nemojte misliti da ste slabić ako pokazujete emocije pred drugima. Dapače, tek su one znak vaše hrabrosti i jačine. Znak da ste čovjek.
Voljeli bi samo da nakratko okrenete broj, da kažete kako ste imali lijep dan, dobili novi posao, dijete, kako je posebna osoba ušla u vaš život, da kažete kako ste imali loš dan, kako ste puni boli, tuge i nesretni. Samo da postoji taj broj, broj da čujete onaj najdraži glas, glas vama najposebnije osobe na svijetu, one koja vam fali toliko da vam hoće srce ispasti od tuge.
Osjećate kraj sebe da vas prati, znate da je tu, ali svejedno, nedostaje vam glas. Da vam kaže kako će sve biti u redu, kako se ne trebate ničega bojati, jer vas čuva, pazi, jer je vaš anđeo čuvar onda kada i ne mislite da vas je čuvao. Šteta što nebo nema telefon, da nakratko čujete taj topao glas, da mu kažete koliko vam nedostaje, koliko ga volite…..šteta što nebo nema telefon, da čujete taj najdraži glas, bar na minutu, dvije, s vama da plače ili da se smije.
