Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
01. 09. 2017. U 00:42 sati skupštinari Zagreba sa 29 glasova „za“, 20 „protiv“ i 1 „suzdržanim“, 27 godina nakon napuštanja totalitarnog režima SFRJ i Socijalističke Republike Hrvatske i stvaranja demokratske Republike Hrvatske, odlučili su promijeniti ime Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske.
Suverenu grada Zagreba, tj. političkoj volji njegovih građana trebalo je više od ¼ stoljeća života u demokraciji nakon rušenja totalitarizma, da promijeni ime trga imenovanog po totalitarnom vođi. Pa čak i to je učinjeno s ne previše stabilnom većinom. S jedne strane, gdje su bili tih 29 „za“ proteklih 27 godina i kako to da su odjednom „za“? Nasuprot njima, što misle gdje su tih istih 27 godina tih 20 „protiv“ živjeli? A onaj 1 siroti suzdržani tanak je predstavnik više od 50% građana Zagreba koji redovito i postojano apstiniraju tijekom lokalnih izbora.
Ono što smo vidjeli bila je borba i pobjeda jednog krila bivših članova SKH. Naime, svi relevantni skupštinari bili su neko vrijeme članovi komunističke partije, pa je demokratski govoreći cijela stvar navodna. Ta naglo i odjednom probuđena svijest navodne desnice koja je uredno šutjela desetljećima dok su joj njezini navodni desničarski vođe završavali u Remetincu i po sudovima i navodni ljevičari nemušto vladali dobila je svojih 15 minuta simboličke slave. Tu je i ta navodna ljevica ko Kristuš raspeta između nostalgije za vlastitim totalitarnim nasljeđem i nemogućnosti utemeljenja demokratske socijaldemokracije usprkos tome dosljedno je protudemokratska. Teško je reći koji su više navodni i manje licemjeri.
Uz navodnost i licemjerje na djelu je politikantstvo. Naime, odluka o promjeni imena trga bila je zahtjev jedne naivne skupine skupštinara bez kojih veća skupina ne bi mogla oblikovati većinu i na koji su ovi pristali. Koliko god ta manja skupina mogla imati iskrene protu-totalitarne namjere, ipak su naivno i istovremeno političko-pragmatički pristali ostvariti ih na način pristanka uz volju veće skupine koja ih je doslovno kupila i čija namjera promjene imena trga nije u prvom, a možda ni u jednom smislu, nije bila vođena protu-totalitarnim idealima, nego voljom za vlasti.
Na koncu tu je i sama odluka. Ona je možda snažan simbol odricanja od totalitarne prošlosti i povijesti Grada Zagreba koja dakle nije trajala samo od neki bi rekli 1918. ili od 1941., nego i od 1945. pa sve do 1990. godine. No ta odluka, a u opisanom kontekstu, nikako nije „povijesni trenutak“, a još manje „afirmacija NDH“, nego je u najbolje slučaju samo simbol (grč. σύμβολον, od sin+bole = zajedno+staviti ili baciti) odricanja od nedemokratske i totalitarne prošlosti (možda i od komunističke i socijalističke) i ništa više.
No možda nije čak niti simbol, nego samo znak i to traljav, jer simboli uz racionalnu finesu uvijek imaju i iracionalnu, ovdje zamislimo neko veliko NE takvim režimima, a ta finesa ako i postoji teško se razaznaje u skeptičkoj jami volje za vlasti, politikantstva i licemjerja kao „poštovanja koje porok odaje vrlini“ (La Rochefoucauld). No ako je i znak, čega je znak? Odricanja od totalitarizma? Pristajanja uz republiku i to ni manje ni više nego Republiku Hrvatsku? 27 godina nakon početka izražavanja volje za slobodom i demokracijom?
Kako se ne radi o simboličnom činu, jer simbol evocira, osnažuje i potiče na djelovanje, nego o znaku koji formalno označuje, pitanje je što? Jesu li se znane i neznane žrtve komunističkog režima prestale okretati u grobovima i po jamama? Jesu li preživjele žrtve i njihovi potomci kao i mrtvi i preživjeli počinitelji zločina noćas u 00:42 doživjeli osobitu katarzu i smiraj? Jesu li građani Grada Zagreba postali demokratski odlučniji, snažniji i spremniji na obranu demokratskih sloboda pod svaku cijenu? Teško je reći.
Može li se reći da u tom činu nema ni povijesne „sramote“, a još manje „pobjede“? Da nema ničega osim volje za vlast, politikantstva, licemjerja, pa i naivnosti? Da nema čak niti ukusa, stila i estetske finese pri odabiru novog imena trga koji se po svojoj funkciji prije mogao zvati Kazališni trg, Trg umjetnosti ili Trg ljepote? To je lako reći.
