SDP je u rasulu i ovo je samo nastavak tog procesa, tj. obijanje o glavu poznatog Milanovićevog pakla

Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač

Izlaznost na lokalnim izborima 2017. je 31% tj. 1.178.000 državljana s pravom glasa, a to je prosječno po jedinici 56.000 glasača.

Kad pogledamo broj članova, simpatizera i onih koji su neposredno ili posredno izvorom prihoda ovisni o lokalnim političarima dobiti ćemo približno isti prosječan broj, tj. oko 50.000 po lokalnoj jedinici. Tako funkcioniraju lokalni izbori u RH nasuprot praznoj gospodarskoj retorici i punim ustima europskih projekata.

Ipak ovi izbori pokazali su nekoliko stvari, neke poznate, a neke nove. Pred-demokratska podjela RH na JI i SZ može se činiti politička, ali uvidom u gospodarske pokazatelje jasno je da je ona prvotno ekonomska. Konkretno, HDZ je osvojio JI, a ostali SZ. Zanimljivost među ostalima je da se pojavila stabilna „treća strana“, ne-HDZ-SDP, koja je potvrdila kontinuitet na nacionalnoj razini što je važna novost pod uvjetom bitno dvostranačkog izbornog zakona.

Među novim pojavama ističu se gubitci. SDP je u rasulu već neko vrijeme i ovo je samo nastavak tog procesa, tj. obijanje o glavu poznatog Milanovićevog „pakla“. Na koncu bi se mogao raspasti na dvije lokalne partije, u PG županiji i RI nalik IDS-u u Istarskoj županiji, a u Krapinsko-zagorskoj županiji nalik na neku domobransku lokalnu strančicu.

HDZ je izgubio svoje utvrde, tj. Knin i Gospić, pri čemu pobjeda HSP-a u drugom slučaju nije čudo i potvrda je neke vrste „pravaške platforme“ i na lokalnoj razini, dok je pobjeda nezavisnog u Kninu u prvom slučaju dio drugog predloška, tj. onog prema kojem su bivši HDZ-ovci kao „nezavisni“ ostvarili iznimne rezultate, npr. u RI 43% je čudo Božje. Svi ti „nezavisni“ na lokalnoj razini mogli bi postati dio „treće strane“ na parlamentarnoj razini.

Na prvi pogled sličan gubitak Metkovića od strane MOST-a jest gubitak utvrde, ali ta dva gubitka dviju utvrda nisu isti. Gubitak HDZ-a je rezultat neuvažavanja desnog krila stranke, dok je gubitak MOST-a rezultat nastojanja i uspjeha na nacionalnoj razini (naime, činjenica jest da je MOST osvojio mandate u vijećima o kojima dosad nije mogao niti sanjati).

Time je barem smanjena vjerojatnost scenarija iz 90-ih. Primjena modela kojim su dijelom nasilno, a dijelom trgovinskim-sporazumima uništeni HSP i HSLS 90-ih danas više nije moguća, a tome svjedoči da su HSS i HNS stranke pred raspadom prije svega zbog vlastite neodgovornosti.

Jedna od zanimljivijih pojava ovih izbora je povratak otpisanih. Kandidat može biti pravomoćno osuđen i odslužiti kaznu; može biti optužen u nekoliko slučajeva, privođen u istražni zatvor nekoliko puta, osumnjičen za kojekakva zlodjela, neplatiša poreza u milijunskim iznosima itd., ali ipak će na dar i poklon primiti glasove i osvojiti mandat.

Ničim izazvani pred očima nam se pojavljuju likovi poput Ala Caponea, vizure gradova poput Palerma i vedute otoka poput Sicilije. Koliko čovjek treba biti otpisan da se više ne bi mogao, smio ili trebao biti zaokružen?

Upravo rečeno bila bi najzanimljivija tema da nema sljedeće, a ona veli da je u izboru za gradonačelnika ST-a bilo skoro 10% nevažećih glasačkih listića što nadilazi prosjek i poznata objašnjenja. Možda razloge treba tražiti u dišpetu. Koliko god ova pojava bila jednokratna i lokalna, onda budi nadu. Na neki način ti su ljudi nepriznati pobjednici ovih izbora.

Naime, s obzirom na načelno nisku izlaznost, a napose u drugom krugu i napose u drugom krugu lokalnih izbora, možda bi kombinacija novčane kazne za neizlaženje i pridavanje neke vrijednosti namjerno poništenim listićima trebalo ugraditi u novi, bolji i primjereniji izborni zakon.

Nasuprot navedenom imamo doduše punu legalnost rezultata, za što ne trebamo biti sigurni što znači u državi koja tek treba reformirati pravosuđe i koja je pri vrhu EU po stupnju korumpiranosti, ali istovremeno i slab legitimitet, jer samo je na rijetkim mjestima izlaznost bila veća od 50%. Nije vrijeme za finese poput slabe legitimnosti i recimo otvoreno da je ona doslovno nikakva.

Jedina dobrobit od ovih izbora je uvod u sljedeće parlamentarne, a ako je samo to u pitanju, onda samo ne previše inteligentna nacija pod trenutnim makroekonomskim pokazateljima može pristati na trošenje oko 100.000.000 HRK za dokaz nelegitimnosti, što se moglo doznati jeftinijim i točnijim istraživanjem. Kako god bilo čini se da nam nova iznenađenja tek predstoje.

Facebook Komentari