Voljeni Grade bacamo još jedan pogled prema tebi prije nego se izgubimo u magli na putu koji nas nosi u neizvjesnost. Znamo kuda idemo, upravo smo dobili zapovijedi, no ne znamo što nas čeka i hoćemo li se vratiti svojim najmilijima, svome Gradu na Savi.
80 tisuća mladića i djevojaka razmišljalo je ovako dok su iz Zagreba kretali put raznih bojišnica kako bi obranili svoju Domovinu Hrvatsku.
S krunicom oko vrata, uglavnom s nedovoljnim naoružanjem i opremom išlo se s velikim srcem ispunjenim ljubavi prema Domovini. Odlučno i bez kolebljivosti spremno smo odgovorili pozivu vremena s jednom mišlju, jednim ciljem koji nas je ujedinio, a to je obrana naših svetinja.
I upravo to veliko srce pobijedilo je željezom oklopljenu neman koja je pružila šape na Naš Dom, Našu Domovinu, Našu Obitelj, Našu Kulturu, Našu Tradiciju, Našu Vjeru, Naše Vrednote. Dadoše za ove naše svetinje, svoje živote 750 hrvatskih ratnika i ratnica. Njihova žrtva obvezuje, jednako kao i onih 7000 hrvatskih ratnih vojnih invalida. Oni su heroji koji zaslužuju poštovanje i uvažavanje.
Voljeni Grade najveći si u Hrvatskoj po mnogo čemu, ali si i najviše ratnika dao. Od Vukovara do Dubrovnika 25 zagrebačkih brigada borilo se zajedno s ostalima, zajedno su obranili Hrvatsku i učinili san koji je sanjan stoljećima – stvarnošću. Neovisnoj i suverenoj Hrvatskoj s radošću kliktasmo Gundulićev zanos „.. o liepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô..“, jer upravo mi hrvatski branitelji ostvarismo davno željenu želju toliko puta opjevanu.
Danas 30. svibnja slavimo naš dan, Dan hrvatskih branitelja grada Zagreba. Dan je za slavlje, dan je odavanje počasti našim ratnicima i ratnicama koji nisu žalili darovati ono najvrjednije što su imali, za ono najsvetije čemu su težili neovisnu, slobodnu Hrvatsku, dan je i da se osvrnemo gdje smo sada nakon 26 godina i kakva nam je država za koju smo se borili i izborili. Je li san koji pretvorismo u stvarnost postao lijep ili nas pritišću i dalje mentalni okovi onih koji nikada nisu prežalili Jugoslaviju i nikada nisu prihvatili Lijepu Našu, Hrvatsku kao suverenu i neovisnu državu. Ne moramo dugo premišljati, jer praktički iz bilo kojeg aspekta gledano na djelu je moralna i svaka druga razgradnja svih vrednota koje s ponosom iznjedrismo iz Domovinskog obrambenog rata, temelja moderne hrvatske države.
Ne zaboravimo, kako je hrvatski narod 30. svibnja slavio Dan državnosti Republike Hrvatske. Hrvati su prepoznali taj datum i još uvijek vjerujemo da ćemo ubuduće, ako dade dragi Bog i hrvatski narod tako odluči, ponovo slaviti onako kako je povijesno zapisano.
Kako smo bili spremni devedesetih odgovorili pozivu vremena s jednom mišlju, jednim ciljem koji nas je ujedinio, a to je obrana slobodne i neovisne Hrvatska, tako budimo spremni i sada. Tko je tada propitivao naše kompetencije? A uspjeli smo i pobijedili smo. Mi smo pobjednici i tako se ponašajmo. Hrvatska nas sada treba kao i devedesetih, sada i puno više, jer daleko je teže sačuvati obranjeno i tomu svakodnevno svjedočimo. Vrijeme je da ponovno zauzmemo mjesta rezervirana isključivo za hrabre i odvažne, sposobne državu izvesti iz kolapsa u koji nas dovedoše oni koji su kada je trebalo odlučno stati na branik Domovine, virili iz prikrajka, podruma ili bježali glavom bez obzira u druge države pa čak i preko oceana. Njima nije mjesto na čelu Hrvatske, jer zemlju ne može voditi onaj koji ne diše i ne živi za svoj hrvatski narod i državu. Vrijeme je odluke, stoga odgovorimo spremno je Hrvatska nas treba upravo sada.
Vrijeme je za one koji su pobijedili, a Pobjednici smo mi – hrvatski branitelji.
Zagrepčanke i Zagrepčani sretan Vam Dan hrvatskih branitelja grada Zagreba!
Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara
Zagreb, 29. svibnja 2017.
