Obitelj Pernjak morala je u rujnu prošle godine obustaviti prodaju paškoga sira iz svoje tvornice u Kolanu jer ne može pronaći radnike.
“Rasprodali smo sve zalihe od ukupno 25 tona koje smo proizveli, a da smo imali, mogli smo još komotno prodati 15 tona. Potražnja na tržištu je naprosto takva da je ne možemo zadovoljiti”, rekao je Marin Pernjak jedan od suvlasnika obiteljske sirane “Mih”, koji muku muči sa sirovinom – ovčjim mlijekom. Tu je i problem sobine, nametnika koji se brzo širi i tamani pašnjake na otoku.
Uz ovakvo napredovanje sobine mlijeka će biti još manje. Nama definitivno sirovina jest problem, ali jedan od uzroka što se ne povećavaju količine mlijeka jest i ta sobina. Pag ne može sam riješiti problem.
Život nam ovisi o ovcama, mlijeku i siru, normalno da se borimo s tim koliko možemo i znamo, ali bez sustavne pomoći sa strane, prije svega struke, i uz financijsku pomoć države i njezinih institucija, izgubit ćemo bitku’, upozorio je Pernjak, prenosi Slobodna Dalmacija.
Bez ovčjeg mlijeka s Paga ne može se napraviti paški sir. Mi smo, mislim pritom na nas sedam najvećih sirara okupljenih u Udrugu, mogli uvesti mlijeko iz Like ili ne znam odakle, proizvesti sir i zadovoljiti tržište do nove sezone, ali to ne bi bio pravi paški sir.
Ali zašto to ne radimo? Pa zato što je na Pagu mlijeko specifično, naša ovca daje maksimalno 9 decilitara dnevno u špici sezone, dok sve druge ovce u Hrvatskoj koje su na zelenoj ispaši daju od 1,3 do 1,5 litara, čak i dvije. Paški je jedan, naša perjanica, blago i zato nema nikakve logike da uništavamo ono što nas je stvorilo’, rekao je.
Ovčje mlijeko oko 300 obitelji s Paga danas prodaje lokalnim siranama. Sami Pernjakovi imaju 47 kooperanata s područja Kolana, Šimuna i Mandre, kao i vlastito stado od 600 ovaca. Istu poslovnu politiku imaju i drugi.
– U plaćanju mlijeka nema kašnjena niti dan. To vam je uvijek sedmi dan u mjesecu, nikada osmi. Mi kooperante moramo držati kao kap vode na dlanu, jer bez njih mi ne postojimo – kaže Pernjak bez ustručavanja.
Otvoriti radnu snagu
Uvjeren je i da bi se rješavanjem problema sobine uz pomoć države mogao uduplati postojeći broj stada i proizvedene količine toliko nužnog mlijeka, pa samim tim u znatnoj mjeri i broj zaposlenih angažiranih u ovoj vrsti očito unosne industrije. Tu otvara, kao i brojni drugi poslodavci u Hrvatskoj, problem manjka radne sange, ali odmah nudi i rješenje.
– Dok ne otvorimo granicu radnoj snazi iz susjedne BiH, mi dovoljno radne snage u Hrvatskoj nećemo imati. Tko je izgradio jadranske hotele, ceste i sve ostalo? Pa naši susjedi koji su radili u hrvatskim tvrtkama. Mi na našoj farmi imamo uvoznu radnu snagu, teškom borbom došli smo do dvoje ljudi. U Hrvatskoj, vjerujte, ne možemo naći ljude koji bi radili na farmi, iako moji radnici imaju prilično visoke plaće, plus besplatan smještaj, ostala prava, rade s najmodernijom opremom.
U ovih 15 godina zapošljavao sam ljude sa svih strana u Hrvatskoj, išao od sela do grada. Ljudi možda imaju želju, ali jednostavno ne znaju ovaj posao. Možda imaju volju, ali nisu fizički spremni. Možda zamišljaju da je to imati frulicu i šetati za ovcama, ti se sunčaš, gledaš more, galebove kako guču, a ovce sve same rade. Ne shvaća se da treba znati raditi sa stokom. Zato moji pastiri zarađuju dvije prosječne hrvatske plaće, više nego ja kao voditelj sirane – kaže Pernjak.
