Piše: Ante Gugo
Gledajući i čitajući napade na predsjednicu Republike, gospođu Kolindu Grabar-Kitarović povodom njezinog susreta s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom na summitu NATO saveza u Bruxellesu, ne mogu se oteti dojmu kako se radi o nastavku prljave kampanje protiv nje, a koja je počela još u vremenu kad je ona bila tek kandidatkinja za najvišu političku funkciju u Republici Hrvatskoj.
Nikad niti jedan političar nije bio izvrgnut takvoj i tolikoj sustavnoj prljavoj kampanji kojoj cilj nije kritika ili čak izvrgavanje ruglu onoga što predsjednica radi, nego se na udaru medija i u društvu utjecajnih pojedinaca Kolinda Grabar Kitarović našla kao osoba, a u posljednje vrijeme meta vulgarnih i civiliziranom društvu neprihvatljivih napada postaju i članovi njezine obitelji.
Kao da je estradna zvijezda, a ne predsjednica Republike, gospođa Grabar – Kitarović se našla pod žestokim udarom samozvanih modnih stilista koji odjednom sve znaju o diplomatskom obrascu odjevanja, uključujući i duljinu trepavica koje Predsjednica (ne)bi smjela imati, a zadnjih dana i njezina boja kose postaje upitna.
Deset godina bivši predsjednik Republike Stipe Mesić nije se nigdje u javnosti pojavio sa svojom suprugom i nitko od toga nije pravio problem. Kad današnja Predsjednica ode na jedno putovanje bez svog supruga mediji postanu preplavljeni vulgarnim komentarima kakvi ne bi smjeli ugledati svjetlo dana u niti jednom pristojnom i civiliziranom društvu.
Kad je Mesić znao imati opaske prema novinarima nazivajući ih plaćenicima i slično, čak ni strukovna novinarska udruga nije reagirala na to. Kad je glasnogovornik aktualne predsjednice jednu kolegicu upozorio kako je isteklo dogovoreno vrijeme za razgovor bio je izvrgnut pravom inkvizitorskom postupku.
Kad je Stipe Mesić odlazio u posjet državama i državnicima koje sav demokratski svijet zaobilazi i drži pod konkretnim ili tihim sankcijama, nitko se nije zbog toga posebno uzbuđivao.
To je protumačeno kao nastojanje Predsjednika da nam otvara nova tržišta, da obnavlja neke stare kontakte koji bi nam mogli koristiti. I s tim se nije teško složiti.
Zadaća Predsjednika Republike jest da na sve moguće načine pridonosi dobrobiti svoje države. Stoga se valja zapitati zašto se posebno analizira način na koji je predsjednica Republike, gospođa Kolinda Grabar – Kitarović prišla američkom predsjedniku Trumpu?
Zašto se umjesto mjerenja vremena u kojem joj je trebalo da mu pristupi i brojanja koraka koje do tada prehodala ne analizira sadržaj razgovora koji je s njim vodila. Stvari koje se odvijaju u našem okruženju nisu nimalo bezazlene. Ako je netko mislio da aktivnosti Rusije prema Hrvatskoj, a koje i nisu baš prijateljske, počinju i završavaju na Agrokoru, onda je onaj tko tako misli u velikoj zabludi. Ako netko misli da u izjavi ruskog ministra vanjskih poslova o tome kako oni podržavaju gradnju LNG terminala na Krku nije bilo cinizma, taj onda ne zna dobro protumačiti ono što je došlo iz Sberbanka samo dan kasnije, a gdje se novim pritiskom na državu sužava ionako premali manevarski prostor za sređivanje stanja u Agrokoru. LNG terminal na Krku je prije svega strateški projekt koji je daleko iznad hrvatskih potreba i interesa. To je projekt koji smanjuje ovisnost Europe o ruskoj opskrbi energijom.
Umjesto bilo kakvih daljnjih analiza i nuđenja zaključaka na kraju ću postaviti dva pitanja koja ću svakome ostaviti otvorenim za donošenje vlastitog zaključka.
Je li slučajno što je od prvog dana kandidature za predsjednicu Republike protiv bivše pomoćnice Glavnog tajnika NATO-a, gospođe Kolinde Grabar – Kitarović pokrenuta dobro osmišljena i orkestrirana kampanja koja traje i danas? Je li njezina crvena haljina zaista najveći problem kojeg Hrvati imaju?
