Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
27. 02. 2017. Skupština Splitsko-dalmatinske županije raspisala je natječaj za koncesiju Zlatnog rata na 15 godina, jer je stara koncesija komunalnog poduzeća Grabov rat istekla.
18. 04. 2017. navedena skupština je „donijela odluku da se koncesija nad jednom od najljepših jadranskih plaža, bolskim Zlatnim ratom, dodijeli zagrebačkoj tvrtki Sport B d.o.o. koja je, prema stavu vijećnika, ponudila najbolje uvjete na javnom natječaju. I tu ne bi bilo ništa neobično da se ne radi o tvrtki koja, prema posljednjim podacima iz Poslovne Hrvatske, nema zaposlenika i ima gubitak od 600 kuna.“ (LOKALNI.hr 19. 04. 2017.)
19. 04. 2017. „Andrej Plenković naložio je Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture žurno provođenje upravnog nadzora. Cilj je upravnog nadzora utvrditi zakonitost i pravovaljanost postupka dodjele koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja plaže za obavljanje turističkih, trgovačkih i ugostiteljskih djelatnosti na dijelu k. o. Bol, predio Zlatni rat, Općina Bol.“ (hrvatska-danas.com, 19. 04. 2017.)
S jedne strane, načelnik općine Bol, koji očito brani interese lokalnih poduzetnika, sumnja u namještanje natječaja i najavljuje građanski neposluh i sudske tužbe. S druge strane, skupštinari županije koji su glasovali za odluku o dodjeli koncesije očito brane interese krupnijeg kapitala, ako se o kapitalu uopće može govoriti, jer se zaista radi o kompaniji koja bi vjerojatno služila samo tome da dovede snažnije poduzetnike koji bi uništili male lokalne.
Ukratko, na djelu je, kao što je to s istom općinom bio slučaj i 2004. godine, sukob lokalnog i županijskog gospodarskog interesa s primjesama pogodovanja, nejasno provedenog natječaja itd. Ako je to slučaj i ako se u takvom jednom sporu angažira sam Predsjednik Vlade RH i nadležno ministarstvo, tj. ako takvu poteškoću općina i županija ne mogu riješiti svojim sredstvima i mora se upletati ne samo nadležno ministarstvo, nego i Predsjednik vlade osobno, onda zaista nije jasno koja je svrha lokalne samouprave u RH?
Čemu dakle služe jedinice lokalne samouprave RH? Silni skupštinari po gradovima, općinama i županijama? Je li svrha lokalne samouprave brinuti za gospodarski razvoj jedinice ili trošiti javni novac na sumnjive natječaje, pogodovanja, zlouporabu javnog položaja i novca za ostvarivanje privatne dobrobiti i sl.? S jedne strane, jedinice lokalne samouprave doslovno su sinekure stranačkih operativaca, napose ako su isti gubitnici na nacionalnim izborima, a s druge strane, važna poluga zakonski dvojbenog, proceduralno sumnjivog, indikativno sivo-ekonomskog, a možda i doslovno polu-kriminalnog upravljanja.
U toj situaciji, a slučaj Bola je prelijep primjer besmislenosti ne samo administrativne podjele RH na županije, gradove i općine, potrebno se pitati ne samo čemu služi ta podjela, nego i čemu služe lokalni izbori na kojima se izabiru ti i takovi predstavnici? Moguće je pitati se je li izlaženje na takve izbore zaista prešutno pristajanje uz takvu podjelu RH, uz takva pravila upravljanja i uz takve kandidate i njihove postupke, te može li se neizlazak na izbore ili poništavanje listića tumačiti kao znak protivljenja tom sinekurno-korumpiranom sustavu? O toj stvari mogli bismo reći „Ma boli me na Braču!“, ali zbog nekih nama dragih ljudi kojima je Brač dom to ipak nećemo učiniti.
P.S.
Posebna je priča Predsjednik Vlade RH. Prvo, njegova laička gospodarska ambicija, jer koliko je poznato u ekonomskim stvarima niti je obrazovan, a niti ima iskustva iz realnog sektora koji mu je beskonačan prostor i terra incognita, zastrašuje kao svemir Pascala. Drugo, taj isti svojevremeno je za kandidaturu B. Esih na lokalnim izborima tvrdio „da nije stekao dojam da je zainteresirana baviti se komunalnim pitanjima“ (25. 03. 2017.), a sad se i sam upleo u lokalnu upravu, iako ni iz čega ne možemo zaključiti na njegov interes za bavljenjem „komunalnim pitanjima“ (19. 04. 2017.), osim možda iz činjenice da mu je stric svojevremeno bio direktor hotela u sklopu kompanije Zlatni rat, a koji su kasnije prodani. Imajmo na umu da je „ambicija smrt misli“ (L. W.).
