Život s Vlastom: Gdje ponos stanuje, svi gube… i usamljeni stoje svatko sam na svojoj strani

Piše: Vlasta Janton

Svi mi težimo jednom, da volimo i budemo voljeni. Ljubav je ono što nas pokreće, što nas čini živim, što nam pruža ljepotu postojanja. I svi oni koji kažu da im ljubav nije važna – lažu.

Itekako jest važna, jedino ti ona može ispuniti dušu, učiniti te dugotrajno sretnim. Sve ostalo, kratkog je vijeka, trenutna zadovoljstva. Novac, ispunjenje poslovnog sna, seks, povremena druženja s nekim radi zabave, sve su to kratkotrajna zadovoljstva. Ali voljeti nekog i biti voljen, e to je već nešto čemu svi istinski težimo i što nas zaista duboko usrećuje.

Svatko od nas ima „kriterije“ čime ga budući partner može privući. Jer, nećemo se lagati, ne privuče nas prvotno nečija dobro duša. Nitko ne može zaviriti u ono što ta osoba u sebi nosi, već je izgled taj koji te privuče, ili odvuče. Netko voli crne, netko plave, netko mršavije, netko jače, netko više, netko niže, nema pravila. Ukusi su različiti i kao takve treba ih poštovati, jer gdje bi nam bio kraj kada bi svi voljeti isto. Ono što se svidi meni ne mora se svidjeti nekom drugom, ili trećem.

Ljubav se ne traži, ona se dogodi, i to kad joj se najmanje nadamo. Iza ugla nas dočeka, nespremne, i udari nas takvom silinom da u prvi tren ne možemo shvatiti što nas je snašlo. I to ne bilo kakva ljubav, već ona o kojoj ste sanjali, točno takva ljubav.

Kad ga pogledaš, izgubiš se u njegovim očima od ljepote, i lice tog zgodnog muškarca neprestano ti je u mislima. I onda ga kreneš dublje upoznavati i vidiš da sve ono o čemu si maštala upravo taj muškarac posjeduje.

I ne možeš vjerovati da si imala toliku sreću da ti se napokon ostvare snovi, ali gle čuda, snovi se ostvaruju. Sva moguća nježnost, šarm, inteligencija, načitanost, svestranost, pristojnost, kultura pri ophođenju, sve to krasi osobu koja vam je naglo ušla u život. I to je ono što vas je zarobilo i bacilo na koljena. I tu nastupa ljubav. Ona čista, iskrena i duboka. Našli ste ono za što ste već mislili da ne postoji.

Oboje vas je zarobila ljubav, u začaranom ste krugu iz kojeg ne možete izaći. A zašto i bi, prekrasno vam je, osjećate se ispunjeno, sigurno i voljeno.

Ali u svakoj lijepoj vezi ima i svađa, a što je najgore od svega, nastaju iz gluposti, iz nebitnih stvari, iz jedne naoko bezazlene primjedbe i riječ po riječ, eto ti sukoba svjetskih razmjera.

Padnu i teške riječi, povrijedi te ono što čuješ od partnera, pa ti onda u ljutnji kažeš nešto isto ružno da povrijediš njega. Jer, hej, tko se svađa na lijep način sa lijepim riječima? Toga nema. I što se onda dogodi nakon takve ružne svađe?

Svatko ode na svoju stranu, povrijeđen, ponižen, ljut, tužan i sam. I misli pa s kakvom sam ja to osobom, da li to ona zaista tako misli, zašto mi je to rečeno? I tu nastupa tuga i bol. I šutnja. I patnja. Svatko je sam i usamljen na svojoj strani, nitko se nikom ne želi javiti prvi. Jer su oboje povrijeđeni, duboko povrijeđeni. I tko tu preuzima glavnu ulogu? Ponos. Ubojica svake veze, svakog odnosa, svake sreće. Ponos je jedno od najgoreg zla koje može razoriti ljubav. Ponos, ako mu dopustite da zavlada vama, uništit će vam sve ono što ste do sada brižljivo stvarali.

U pravoj ljubavi ponosu mjesta nema. Nema. Ako je netko otišao nakon prve veće svađe i nema potrebu da se javi, da se izgladi problem, taj nije niti volio.

Taj nije niti imao duboke osjećaje, taj nije osjećao ono što osjećate vi prema njemu. To nije ljubav. Ali, ako oboje patite u samoći i želite se javiti jedno drugome, a to i napravite nakon par dana, tu je riječ o odnosu u kojem stanuje prava ljubav.

Želja za pomirbom, želja za tom osobom pored sebe ruši sve ponose, poništava svu štetu što bi taj ponos napravio da smo ga pustili da caruje u vezi.

Izdignuti se iznad teških riječi, oprostiti, zagrliti, prijeći preko svega mogu samo oni koji iskreno i duboko vole. Jer ljubav je ta koja te vodi kroz život, ljubav je ta na kojoj sve počiva, ljubav je ta koja od siline ruši sve pred sobom. I nema toga što joj može stati na put. Ponos je taj koji radi štetu, i samo vi ga možete kontrolirati, ne dati da zavala vašom glavom, vašim mislima. Uništit će vas, vašu ljubav, vašu sreću. I što vam nakon toga preostaje? Dani, mjeseci tuge i patnje, hodanja poput sjene svijetom. Uništava vas, izjeda iznutra, razbolite se od tuge. Sve vam to napravi ponos.

Tako da, u pravoj ljubavi zaboravite na ponos. Nema savršene veze, ne postoji. Ljudi se posvađaju, nije to ništa strano niti čudno. Ali je važno na vrijeme riješiti problem, pristupiti mu otvoreno i iskreno se ispričati, priznati svoju grešku.

U ljubavi je najvažnija iskrenost, povjerenje, potreba da s tom osobom podijelimo svoje naintimnije strahove, potreba da se ogolimo. U ljubavi je važna podrška, vaš partner treba znati i osjećati da ste vi za njega uvijek tu, isto kao što je i on za vas. Bilo što se tiče posla, obiteljskih odnosa, prijateljskih, njegovih razmišljanja, bilo da se tiče njegovih stavova koji su možda različiti od vaših u nekim područjima, ali bitno je poštivati njegovo mišljenje, njegov stav.

Zato, ako iskreno nekoga volite, ne čekajte tko će se kome prvi javiti nakon svađe, tko bi trebao biti taj koji će prvi reći Žao mi je. Ne čekajte, jer može biti prekasno. Jedan sat duže može biti koban. Budite vi taj koji će se prvi javiti i reći koliko mu je žao. Jer tako se ponašaju zreli ljudi, odgovorni za svoje postupke, ljudi koji znaju da ponos ne vlada njihovom vezom, već ljubav i sreća koju nam ta osoba pruža.

Živite ljubav, i bit će vam vječno zahvalna, ulaganje u nju vratit će vam se trostruko. Pustite ponos po strani, borite se za ono što je jedino u životu vrijedno – ljubav. I kao što u knjizi kaže Mali princ – „Ti ne možeš učiniti ništa da bih te ja prestao voljeti“, neka i vas ta misao vodi dok ga nježno držite za ruku u kojoj stanuje čitav vaš svijet.

Share This Article