Piše: Snježana Nemec
Sve ima svoj uzrok i svoju posljedicu. Svaka riječ i djelo, svaka misao isprepliće se u toj famoznoj igri uzroka i posljedice. Nitko nije oslobođen tog djelovanja.
Sadašnjost kao neodređeno razdoblje između prošlosti i budućnosti u kojem se nalazimo nije ništa drugo nego posljedica izbora koje smo radili do sada. Sami najbolje znamo koliko su nam ti izbori bili dobri ili loši.
Posljedica nam sve govori.
Naravno, nije uvijek moguće u životu predvidjeti sve posljedice, jer kako je to rekao José Saramago, kad bismo se prije svakog našeg čina upustili u predviđanje svih njegovih posljedica, ozbiljno promislili o njima, prvo o neposrednima, onda o vjerojatnima, zatim o mogućima, pa o zamislivima, ne bismo se uopće pomakli s mjesta gdje nas je zatekla ona prva zamisao.
I to je istina. No, nije i ne može se odnositi na politiku. Politika je dužna razmišljati o posljedicama. Jer dobri i loši učinci i posljedice naših riječi i djela protežu se, vjerojatno jednoliko i ravnomjerno, daleko u budućnost, čak i u onu beskonačnu, kad nas više neće biti da se sami uvjerimo.
Sadašnje posljedice kojima svjedočimo postaju uzroci budućim posljedicama, jer protekom vremenom ne prestaju se stvarati novi uzroci. S ove točke ne piše nam se dobro. Posljedica koliko hoćeš i zato nema mjesta čuđenju politike koja žmiri nad uzrocima.
Hrvatska je puna ove neporecive veze akcije i reakcije. Sve što gledamo sada proizvod su prošlih uzroka.
Blokirani su posljedica. Agrokor je posljedica. Danas slušamo o posljedicama a niti jednu riječ o uzrocima. Nećemo ih ni čuti. Ne od onih koji su i doveli do ovakve situacije. Od politike. Zašto i bi. Sve je zakonito. Zašto dovoditi u pitanje Ovršni zakon ili ponovno otvoriti pitanje privatizacije. Posve je jasno da se u Hrvatskoj ne moramo brinuti o bezakonju.
Kada bi se brojci od gotovo 330 000 blokiranih kao posljedici loše gospodarske politike i Ovršnog zakona pridodali i svi oni koji će restruktuiranjem Agrokora najvjerojatnije ostati bez posla, svi oni neposredno vezani i teško mjerljivi, dobavljači, partneri brojka bi bila zastrašujuća.
Što dobivamo kao posljedicu? Vojsku nezaposlenih, blokiranih. Sve veći broj i onih koji su odustali od traženja posla. Efekt obeshrabljenog radnika koji odustaje i od posla i od samog sebe.
One koji će ući u zonu sive ekonomije, ali ne zbog ekonomskih već psiholoških faktora koji govore, ukazuju na nepovjerenje u državu i njene ekonomske mjere, neslaganje s ciljevima i sredstvima ekonomske politike. Sve veći broj ljudi koji napuštaju zemlju i sve manje nas koji ostajemo.
Dok se danima raspravlja o Agrokoru broj i dug blokiranih građana raste. Nevažni, za politiku premaleni i nebitni da bi ih spašavali iz financijske smrti. No s aspekta uzroka i posljedice nimalo nebitno, jer posljedice porastom duga blokiranih mogu biti teške.
Uklanjanje uzroka u zapuštenoj i sve siromašnoj zemlji je ljudima omogućiti da rade. Osloboditi tržište rada.
Deblokirati potencijale. Osnovna prava 330 000 blokiranih obitelji, blokiranih temeljem ovršno- porezno – stečajnog zakonodavstva RH iznimno su ugrožena.
Ovršno-stečajno- porezno zakonodavstvo mora se što hitnije uskladiti s EU pravnim stečevinama i stečevinama modernih, zapadnih demokracija uklonivši iz pravosuđa svaku natruhu pravne i koruptivne diskriminacije građana RH.
Tako govore i pokušavaju nešto napraviti u udruzi Blokirani.
Propast Agrokora govori i o uzročno posljedičnoj vezi funkcioniranja današnjeg tržišta. Kotač ne staje, tehnologija se razvija, kompanije se udružuju kako bi opstale na tržištu, osmišljavaju se strategije za veću konkurentnost, osmišljavaju se razvojni trendovi europskog menadžmenta i trijade preko regionalnih i globalnih ekonomskih integracija, brze i kompleksne prilagodbe ekonomskih sustava, jer niti jedan od njih nije potpun.
Ako kotač stane imamo upravo ovo što gledamo. A samo sto godina prije to isto čovječanstvo nije znalo za snažan pritisak socijalnosti. Samo sto godina prije krah neke krupnije tvrtke nije mogao povući sa sobom u propast tisuće ljudi.
Ako se ne ukloni pravi uzrok nekog problema posljedica će biti samo logičan slijed i vanjski izričaj uzroka. Za to je potrebna objektivnost, volja koje nema jer da je tu tada ne bismo svakodnevno svjedočili obrušavanju na posljedice.
Radeći na uzrocima u bitnom se mijenja i posljedica. Na žalost, u stvarnom životu pa i u onom virtualnom glavnu riječ vodi posljedica.
