Piše: Mihaela Varga
Ovdje ste osuđeni na vječni ring. U tom ringu vi ste sami i udaraju vas stotine luđaka, a u publici sjede psihopati koji navijaju dok vam krv teče na sve strane. Ludnica otvorenog tipa.
Daleko smo dogurali, pravi smo!
Čekaju građani da se nešto promijeni, nešto značajno, nešto važno, nešto veliko. Nešto da ih digne iz mrtvila, na koje su osuđeni.
“Velikima” u stečajevima otpisuju kompletno kamate, 70% glavnice, a ostatak od 30% im reprogramiraju i na 600 rata (na štetu vjerovnika koji su često mala i mikro poduzeća). Podatak koji smo svi mogli čuti sinoć u emisiji “Otvoreno”.
Spašavaju se godinama “veliki” i podobni, za “male” nitko ne pita, nikoga nije bilo briga, nikoga nije ni sada. Neki galame, ali stižu lokalni izbori pa se valja dobro ispromovirati. Nakon izbora, grobna tišina.
Sad je frka oko Todorića, a kroz godine je bez ikakve panike i u potpunoj tišini sahranjeno toliko malih poduzeća i obrta, vjerojatno jednak, ako ne i veći broj ljudi koji su stradali od broja koji bi stradao ako “Gazda” posrne i padne u ponor.
Koga briga za “male”? Nikoga.
Neka crknu, neka krepaju i oni i njihovi zaposlenici i njihove obitelji i djeca! Svi neka pokrepaju od neimaštine, od dugova i kamata, ili neka isele. Granica im je širom otvorena, čak im ne treba ni putovnica. Neka idu!
Preko 300 000 blokiranih, zavezane im ruke, pa neka rade!
Ako kojim slučajem i profunkcioniraju, pa se uspiju ponovno zaposliti oni koji su ostali bez posla, ili pokrenu nešto svoje, i dalje im ruke ostaju vezane. Ne znam kakvu plaću da imaju ostat će im tek mrvice od nje. Ostat će im dvije trećine. A da mjesečno uspiju zaraditi i neku veliku cifru, njihovo može biti oko 3.800 kn, pa neka s time plate stanarinu, ili stambeni kredit, pobrinu se za svoju djecu, plate režije, napune hladnjak, kupe si nove cipele, da ne idu u onima punim rupa na posao. Neka žive, ali neka ne dišu. Vodu nam odavno naplaćuju, možda uskoro krenu i zrak.
Nema tu više zdravog razuma, ma nema razuma uopće. Svaka pametna država zna da čovjek ne može graditi ako su mu vezane ruke. Naša to ne zna.
Ono što se događa iznutra gadno je mrcvarenje. Da, postoje lijeni ljudi. Ali, bezobrazno je i podlo kada se tako govori o većini. Pere se ruke od svega, jer eto, odjednom je gomila sposobnih i vrijednih ljudi postala nesposobna i lijena. Nije istina, nego su ljudima ubili volju za životom. Nikakvih pomaka nema, sve se svodi na beskrajna čekanja da “Bogovi” odluče, pa podanici krenu prinositi nove žrtve.
Zemlja koju volim, moja jedina domovina je jedno, država je nešto sasvim drugo. I tko će na kraju ostati tu? Svatko tko je još dovoljno mlad i zdrav otići će. I treba otići. Ovdje samo može postati još jedna žrtva, ako već nije.
Ovdje ljudi mrze jedni druge zbog nevjerojatno glupih razloga, ovdje vam se rugaju ako vas je država dovela u slijepu ulicu, ovdje vam žele da propadnete i ostanete ležati na dnu crne rupe, ovdje ne razmišljaju ako se podignete kako će i njima biti bolje.
Ovdje ste osuđeni na vječni ring. U tom ringu vi ste sami i udaraju vas stotine luđaka, a u publici sjede psihopati koji navijaju dok vam krv teče na sve strane. Ludnica otvorenog tipa.
Daleko smo dogurali, pravi smo!
Blog Mihaele Varge je OVDJE
