Piše: Mr.sc. Nenad Matić
Većina trendova koji se pojave u svijetu prije ili poslije zaživi kod nas i kreira naše živote. Tehnološki razvoj, dostupnost informacija, otvaranje granica i tržišta, brzina života skratili su vrijeme dolaska novih proizvoda.
Manija gledanja u mobitel i druženja putem virtualnih mreža postaje rutina i način ponašanja svih generacija ma koliko mi „stariji“ preferirali osobni kontakt i borili se protiv toga.
Globalizacija pobjeđuje i dolazi u svaki dom i svačiji život ne pitajući, već bezobzirno osvajajući.
U političkom svijetu smo također postali dio „velikog sela“ i profiliranjem političke scene, ma koliko mi šutjeli o tome, počinjemo ličiti na zapadne zemlje. Na sceni dominiraju, ekonomskim rječnikom rečeno, dvije “krave muzare”, odnosno s jedne strane pučka stranka HDZ, a s druge strane socijalisti odnosno SDP.
U jednom dijelu zemalja to nisu suprotstavljene strane već zajedno obnašaju vlast. S obzirom na izbor čelnih ljudi HDZ-a i SDP-a u posljednjim unutarstranačkim izborima nije nemoguće da taj razvoj događaja uskoro zaživi i kod nas jer su razlike sve manje, a više manjih stranaka nagrizaju politički kolač te se može dogoditi da buduća vlada može biti formirana samo suradnjom dvoje velikih naizgled suprotstavljenih tabora.
Pojavnost Živog zida mnoge je iznenadila, ali mene nije, jer je to već viđeno na zapadu gdje Beppe Grillo u Italiji, Piratske stranke u Češkoj, Islandu, Njemačkoj osvajaju sve veći broj glasova i mandata te postaju nezaobilazni dio političke borbe.
Takozvani protestni glasovi većinom mlađih generacija nalaze svoj put do ovih stranaka, i to je formula koju i kod nas neki primjenjuju za uspjeh na kratke staze, ali kako brzo uspijevaju tako će se brzo i ugasiti jer nedostaju uvjerenja i kompetencije koja bi to osigurala. Te alternativne i anarhističke stranke ne dobivaju veću podršku i nemaju veliku bazu stalnih glasača, ali u određenim trenucima kada druge stranke imaju afere, nepopularne čelnike ili nastupi velika kriza mogu ostvariti izvrsne rezultate.
Kod nas su na posljednjim izborima nije dokazala teorija o velikom porastu političkog prostora za ozbiljnu stranku ili stranke desnice koji nastaje u razvijenim zemljama: Njemačka – Alternativa za Njemačku (AfdD), Francuska – Nacionalna fronta, Austrija – Slobodarska stranka …. Za to postoji više razloga: naše desne stranke nisu se profilirale u modernu desnicu (ostale su u drugom svjetskom ratu), u Hrvatskoj nema doseljenika iz afričkih ili arapskih zemalja i imigrantska kriza nije nas okrznula, desne stranke su razjedinjene i radile su kompromise, ali je i HDZ s nekoliko pojedinaca na svojim listama razoružao druge stranke u području desnice.
U budućnosti vidim da će se razviti pokret moderne desnice i centra s nekim mladim školovanim liderom bez afera, ali s jasnim stavovima o temama budućnosti.
Pored pučana, socijalista, anarhista i desničara, zelena politička opcija u Hrvatskoj još nije uspjela dovoljno duboko ostaviti trag.
Najveću šansu zauzeti taj prostor imala je Hrvatska seljačka stranka koja se morala razviti u zelenu stranku održivog razvoja i zaštite okoliša.
Selu treba pristupiti kao mjestu življenja, ne biti sindikat poljoprivrednika. Razvoj zelene energije, ekološka poljoprivreda, zaštita prava potrošača u području hrane, odlaganje i prerada otpada su trebale postati ključne politike HSS-a.
U taj nebranjeni prostor je vrlo lako i vješto ušao ORaH i postigao izvrstan rejting, ali je pogrešnom podrškom kandidatu socijalista za predsjednika Hrvatske Ivi Josipoviću OraH iz zelene grupacije prebačen u socijaliste gdje su postali sjena SDP-a i izgubili šansu biti prepoznatljivi.
Zadržavanjem u centru i zelenima danas bi bili ozbiljan i važan politički igrač. Ostale zelene stranke nisu nikada imale ozbiljniji politički rezultat i pravog predstavnika u Hrvatskom saboru ili u skupštini Grada Zagreba. Zelene politike su budućnost i to je slobodan prostor koji daje velike mogućnosti i šanse za organiziranu i stručnu političku strukturu.
Političke grupacije koje ne spadaju u ovu podjelu nemaju svjetlu budućnost što pokazuju rezultati anketa (oko 2%). Mandati u saboru ne daju za pravo toj teoriji jer je na prošlim izborima Milanović na štetu SDP-a počastio HNS i HSS mandatima kao i svojedobno Karamarko pravaše.
Pisana riječ ostaje, a vrijeme sudi koliko su točne iznesene teze.
