Novinar i publicist Ante Gugo osvrnuo se na svom fb-profilu na obljetnicu masakra hrvatske obitelji u Erveniku.
LAŽNI MIROTVORCI IPAK ZABORAVILI OBLJETNICU UBOJSTVA OBITELJI ČENGIĆ
Zločin nad obitelji Zec ne smije biti zaboravljen! Tog razbojstva počinjenog iz niskih pobuda i koristoljublja nikad se ne smijemo prestati spominjati. Nažalost, dio aktivistva već godinama tragediju jedne obitelji na potpuno nastran i bolestan način zloupotrebljava za promicanje političkih poruka i za promociju rada udruga i portala koji od države i raznih fondova dobivaju obilate donacije.
Kad je ove godine stidljivo postavljeno pitanje zar i ostalih više od 400 djece ubijene u Domovinskom ratu ne zaslužuju spomen, Zoran Pusić je u ime društva s kojim je obilježavao stradanje obitelji Zec, izjavio da će jednako obilježiti i ubojstvo obitelji Čengić u Erveniku.
Danas, 18. siječnja 2017., točno 25 godina nakon tog strašnog zločina kojeg su pripadnici paravojnih formacija tzv. Republike Srpske Krajine počinili nad bespomoćnom i nenaoružanom obitelji, u Erveniku nije bilo nikoga od onih koji su rekli da je njima jednako svako od 402 djece ubijene u Domovinskom ratu. Eto, toliko o tome koliko su njima sve žrtve jednake. Trebalo im je samo pet tjedana da zaborave vlastito obećanje i da zaborave na godišnjicu zločina u Erveniku. Cijeli dan čekam hoću li negdje vidjeti vijest da su ipak bili i – ništa.
Za ono što se dogodilo u Erveniku imam posebnu empatiju. Kao reporter tada sam objavljivao u Nedjeljnoj Dalmaciji i nakon višetjedne istrage, uspio sam približno rekonstruirati zločin i one koji su izravno sudjelovali u njemu ili su ga poticali ohrabrivanjem počinitelja. Trebale su godine da naše pravosuđe uopće reagira, a kad je konačno i reagiralo, samo je jedan počinitelj završio u zatvoru. I to je ono što povezuje zločin nad obiteljima Čengić i Zec. I u jednom i u drugom slučaju pravosuđe je zakazalo.
Ono što ta dva slučaja čini strahovito različitima jest činjenica da ime Aleksandre Zec svi znamo. Zna li netko imena ubijene djece iz obitelji Čengić. Teško da će ta imena široj javnosti biti poznata sve dok se emocijama obitelji Pusić, Teršelićka i ekipa ovako jeftino poigravaju. Zaista je moralno dno javno izjaviti da će i ta tužna obljetnica biti obilježena, a onda to zaboraviti.
U nekom sličnom slučaju rekao bih im – sramite se dame i gospodo. Sad to ne mogu napisati jer oni očito srama nemaju, a takve ljude ne mogu nazivati gospođama i gospodom. Civiliziran čovjek, ma reći ću otvoreno i to, normalna osoba tako se ne poigrava žrtvama.
