Psi, kao i ljudi, obolijevaju od artritisa, i to češće nego što ljudi misle, evo što možemo učiniti

Velikoj većini je poznat pojam artritisa i problemi koje ta bolest povlači za sobom. Psi, kao i ljudi, obolijevaju od artritisa, i to češće nego što ljudi misle.

Naime, jedan od pet odraslih pasa ima artritične (degenerativne) promjene na zglobovima. Učestalost samo raste s godinama života. Naravno, ne želimo vas preplašiti, ali nam naša iskusna hidroterapeutkinja za pse, Maja Vudrag, donosi neke savjete i priče iz svog bogatog iskustva, za zdravije zglobove naših pasonja, prevenciju i liječenje bolesti, piše pasonja.com.

RIZICI

Krenimo prvo od rizičnih ponašanja. Kako se naši pasonje izlažu riziku ozljede zglobova?

Velike pasmine – prirodno su ugroženije zbog svoje velike tjelesne mase

Pretili psi – sličan problem kao i kod velikih pasmina, prekomjerna tjelesna masa vrši neprirodan pritisak na zglobove

Sudari, padovi i sl.

Pregruba igra – suprotno od mišljenja nekih koji, ne razmišljajući, komentiraju: ”Pa to je pas”, misleći pritom da psi valjda imaju čelične kosti i zglobove i ‘on se tako igra’ (ne korigirajući to opasno ponašanje), a upravo je srušio drugog psa u trku, zabijajući se svom snagom i svojom masom u zdjelicu, kuk, kralježnicu ili rame

Naglo potezanje povodca – ova ‘odgojna metoda’, uz grubo privlačenje psa uz nogu, dovodi do ponavljajućih trauma vratne kralježnice, koje za nekoliko godina mogu prerasti u ozbiljan problem

POSLJEDICE

Kosti, zglobovi, ligamenti, tetive, mišići, leđna moždina, živci… Sve ove anatomske strukture u čovjeka i psa izgledaju potpuno isto, građeno od istih dijelova, koji se troše iz istih razloga i na iste načine, uzrokujući:

Bol

Teškoće u promjeni položaja, dizanju i kretanju (naročito nakon spavanja i u hodu niz stepenice)

Čujan zvuk ‘krckanja’ zglobova (krepitacije)

Smanjenu pokretljivost zglobova

Šepanje

Prebacivanje opterećenja na zdravi dio tijela, s posljedičnom atrofijom pošteđenog i hipertrofijom (prekomjernim rastom) opterećenog mišićja

Promjene u ponašanju (iritabilnost, bezvoljnost)

Debljanje, s dodatnim smanjenjem volje za bilo kakve aktivnosti

Smanjenu kvalitetu života

PATOGENEZA – ŠTO SE DOGODILO?

Glatka površina zdravog zgloba (hijalina hrskavica podmazana sinovijalnom tekućinom) se stanjuje ili otkida (što pak ovisi o uzroku). Propadajući, dolazi do otpuštanja enzima koji uzrokuju upalu zglobne kapsule i nakupljanje tekućine, što nam je golim okom vidljivo kao oteklina.

Na početku bolesti, organizam na mjestu oštećene hijaline hrskavice odlaže fibrozno tkivo. Ono nije jednako glatko i elastično pa zglob gubi na funkcionalnosti, što primjećujemo kao slabije pokretan zglob.

Kako s vremenom hrskavica sve više i više propada, dolazi do trenja kosti o kost, upalni proces napreduje, uzrokujući remodeliranje zgloba stvaranjem osteofita (bujanje koštanog tkiva) na mjestima gdje se to ne bi trebalo događati. Posljedica je bolnost pri svakom pokretu i dodatno ograničenje fizičkog pokreta.

Simptomi mogu jako varirati, od blagih do više nego očitih, pri čemu stupanj oštećenja zgloba može, a i ne mora biti proporcionalan simptomima. Simptomi su u pravilu izraženiji za hladnih i kišnih mjeseci.

UZROCI

Kongenitalni – urođeni strukturni defekti nastali tijekom razvijanja tkiva i organa (luksacija patele, Wobblerov sindrom – cervikalna spondilomiopatija mladih pasa, često dobermana)
Razvojni – displazije kukova i laktova, Legg-Calve Perthesova bolest (aseptična i avaskularna nekroza glave femura), OCD – osteochondritis dissecans (odumiranje dijelića kosti pod hrskavicom zgloba i njeno otkidanje)
Degenerativne bolesti zglobva – osteoartritis
Degenerativne bolesti kralježnice – bolesti međukralježničnih diskova, cauda equina sindrom (degenerativno lumbosakralno suženje)
Upalne bolesti zglobova – reumatoidni artritis, lajmska borelioza
Povrede ligamenata, mišića i tetiva (npr. ruptura križnog ligamenta)
Frakture u blizini zgloba
Hormonalne i metaboličke bolesti koje dovode do pretilosti (hipofunkcija štitnjače)
Maligne bolesti

TERAPIJA

Kako se tretira artritis?

U slučaju da je zglob kuka (zglob između zdjelice i bedrene kosti) jako oštećen, postoji mogućnost ugradnje umjetnog. Međutim, cijena zahvata je visoka za naše prilike i ne izvodi se često.

U slučaju Legg-Calve-Perthesove bolesti, odstranjivanje nekrotične glave femura je čest zahvat, budući se radi o nasljednoj anomaliji i nema potrebe za ugradnjom implantanata (zato što su bedreni mišići dovoljno jaki da sami stabiliziraju stražnji dio tijela). Često možete vidjeti Jack Russell terijera kako u trku drži jednu nogu u zraku – vjerujte, ne radi to samo zato da bi bio drugačiji od drugih!

Nažalost, kirurška rješenja imaju svoja ograničenja. Naravno, zahvati poboljšavaju kvalitetu života, ali ne mogu zaustaviti artritične promjene ili utjecati na ono što piše u genima.

U zadnje vrijeme sve više veterinarskih ambulanti specijalizira se za terapiju vlastitim matičnim stanicama psa. Dosadašnji rezultati su bili dobri, za velik broj bolesti (ne samo artritis) i u liječenju i u oporavku. Matične stanice se uzimaju iz koštane srži ili masnog tkiva, zahvatom koji se izvodi pod anestezijom. Cijela tehnika je još u povojima pa je dosta skupa i još nema studija o dugoročnim učincima terapije.

Ustaljeno i prihvaćeno veterinarsko liječenje uključuje protuupalne lijekove i analgetike. Dobar veterinar će vas savjetovati i o tome kako organizirati i što dodati u prehranu. Dobro je uključiti: glukozamin, kondroitin sulfat, metil sulfonil metan, hijaluronsku kiselinu, cetil miristoleat, novozelandsku zelenousnu dagnju, bromelain itd.

No, artritis osim ovog uključuje i još nešto, jednako bitno, ako ne i bitnije. Radi se o temeljitim promjenama u životu bolesnog ljubimca.

ŠTO MOGU UČINITI ZA SVOG LJUBIMCA?

Upravo vlasnik je osoba koja mora učiniti puno malih i velikih stvari koje njegovom odanom prijatelju donose bolji život.

Kako? Krenimo redom!

Prehrana – osnova o kojoj ovisi poboljšanje stanja ili odgađanje nastanka artritisa, ako pas ima višak ili manjak kilograma i ako je idealne tjelesne mase. Svaka promjena u prehrani se uvodi polako! Gđa. Maja nam opisuje dobro izbalansiran obrok za ove potrebe!

Hrana bogata bjelančevinama i esencijalnim aminokiselinama, bazirana na svježem mesu i iznutricama, plavoj ribi i ponekad jajima. Ponekad sirova kost s debelom hrskavicom

Pire od nesoljenog ili blago fermentiranog povrća – manji dio obroka

Dodatak kvalitetnih ulja – lososovo i ulje arktičkog krilla (bogato omega-3 masnim kiselinama i ublažava upalni proces), laneno ulje ili smrvljene sjemenke lana

Probiotici i mliječne bakterije – npr. kefir, pomažu u obnavljanju crijevne mikroflore i omogućuju bolje iskorištavanje hranjivih sastojaka
Svježe klice (nešto više možete pročitati i ovdje)

Začini – kurkuma i svježi naribani đumbir, koji u malim količinama djeluju izrazito protuupalno

Jako malo ugljikohidrata porijeklom iz žitarica i podzemnog povrća – djeluju kao gorivo za upalne procese

Terapijsko vježbanje – nužno za održavanje pokretljivosti zglobova i jačanje mišića. Odličan izbor je hidroterapija, iz razloga navedenih ovdje i ovdje!

Fizikalna terapija – masaža, akupunktura, analgetska elektroterapija – pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova, elastičnosti tetiva, stanju mišića, smanjenju boli i upale

Kod kuće – klizave površine prekrijte neklizećim materijalom, a visinske barijere premostite kosinama. Zdjelice za vodu i hranu neka budu na povišenom, da se ljubimac ne mora saginjati. Postolje možete improvizirati ili kupiti gotov proizvod. Također je odličan izbor i memorijska pjena na psećem ležaju

Vani – pokušajte premostiti stepenice i kod ulaženja i izlaženja u i iz automobila, mobilnim kosinama. Ogrlicu zamijenite oprsnicom ako je vratni dio kralježnice bolan. Važno je napomenuti da je oprsnica loš izbor kod pasa s problemima s ramenima, laktovima i prsnim košem
Održavanje topline tijela – hladnoća loše utječe na bolne zglobove! Kabanica i kaputić su prijatelji zglobova!
Specijalne orme i kolica – za ljubimce u godinama i s uznapredovalim artritisom ove spravice neizmjerno olakšavaju život!

STORY TIME!

Kao i svi stručnjaci koji u svoj posao ulijevaju ljubav, strpljenje i vrijeme, i Maja se rado prisjeti nekih priča. Danas slušamo dirljivu priču o jednom aljaškom malamutu koji je otplivao do svog čudesnog ozdravljenja!

Hidroterapija konja i trkaćih pasa postoji već dugo vremena, čak od 19. stoljeća. Kolijevka hidroterapije je Velika Britanija. Upravo je tamo (gdje je i završila hidroterapeutsku školu) Maja, vođa Vode Čopora, upoznala 11 godina starog aljaškog malamuta. Impozantno biće, dubokog i blagog pogleda punog povjerenja, bilo je izmučeno displazijom kukova, artritičnim promjenama kralježnice i atrofijom mišićja leđa i stražnjih nogu. Svakim sporim korakom je bolno klecao i jedva hodao.

Jednom kada je ušao s Majom u bazen, počeo je ozbiljan posao. Polako i strpljivo, s neograničenom komunikacijom. On je jednostavno znao da mu osoba u bazenu nastoji pomoći i brzo se prepustio njenoj stručnoj ruci. Već pri prvoj terapiji je počeo plivati iznenađujuće dobro, uz pomoć prsluka.

Nakon dugo vremena, mogao se lako i neusporedivo manje bolno kretati. Maja je samo radila svoj posao – pratila vitalne znakove, pazila na periode pauze i akcije, radila veoma potrebne masaže. Radost je bila i više nego očita. U očima se jednostavno vidjela iskra i dubok, topao pogled zahvalnosti.

Ojačani mišići su puno bolje podnosili velik teret koji su trpjeli zbog bolesti. Vlasnica svjedoči kako se pomladio nekoliko godina. I dan danas su redoviti na terapijskom plivanju!

Osim ovog, Maja je s nama podijelila i da je čest gost na gradskom bazenu gdje ide plivati. Godinama susreće starijeg gospodina koji već 30 godina boluje od reumatoidnog artritisa, autoimune bolesti koja najjače udara na zglobove. Majina profesionalna deformacija joj skreće pažnju na vidno izdeformirane zglobove, ali oni ne staju na put vedrini, kondiciji i pričljivosti ovog čovjeka, koji (za razliku od naše Maje) pješice dolazi na bazen.

Hidroterapija je očito daleko prešla granice ljudske medicine. Hidroterapijski tretman može u potpunosti promijeniti vlasnikov i pseći, s boli limitiran život. Pozitivan utjecaj na tijelo i duh je neupitan i ničim drugim zamjenjiv. Niti jedna dijagnoza nije osuđujuća.

Niti za čovjeka niti za psa.

Facebook Komentari