Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Malo sam spor, pa sam tek nedavno skužil da je u SDP-u utemeljen sindikat i da ima 6 članova od 54 zaposlenih.
Zakaj nije utemeljen prije 1945. nije jasno, kak ni zakaj nije utemeljen 1991., pa samim time nije jasno ni zakaj je utemeljen sad? Sadašnjosti tog incidenta koincidentan je jedino incident izbor D. B. za predsjednika, no koincidencija je dvostruka i paradoksalna.
Z jedne strane, tragično je da SDP tek sad utemeljuje svoj sindikat, a komično je da su stranački uhljebi isto tak tek sad shvatili da je vrag zel šalu i da se treba pobrinuti za se, pa se ne treba čuditi ako SDP-ovski uhljebi po kojekakvim državnim i lokalnim institucijama utemelje ogranke, a nadamo se kako će to mudro slijediti i ostale partije, ponajpače HDZ.
Z druge strane, tragično je da se u toj situaciji šef partije postavlja kao loš CEO koji utemeljenje sindikata doživljava kao prijetnju, pri čemu nije jasno kojim dijelom „zakonske mogućnosti utemeljenja sindikata“ i na koji način sindikat prijeti, a to se vidi i u drugim strankama, prije svega u HDZ-u, a komično je da utemeljenje nalikuje dolasku Sveta tri bogataša sa skupocjenim automobilima u pučku kuhinju.
To da socijaldemokratska partija nije imala sindikat, ali je imala hrpu uhljeba koji žele zaštititi svoje pravo na uhljebljivanje, predivan je simbol nesnalaženja bivših komunističkih partija u demokratskoj utakmici, kaj je obrnuto proporcionalno tome da se šef socijaldemokratske partije postavlja kao CEO privatne kompanije koji vidi prijetnje, pri čemu se njegovi zaposlenici postavljaju kao izrabljivani robovi kaj je predivan simbol perfidne državno-ekonomske zlouporabe načela slobodnog tržišta.
Dvije su tragikomedije, no u obrnuto proporcionalnom odnosu. Što je jedne više, to je druge manje i obrnuto. Kak god da se zeme, tragikomedija je neizbježna. Ona je svojstvo ne samo SDP-a, nego i ostalih (primjerice, tzv. borbeno krilo HDZ-a ne razlikuje se pod ovim vidikom od SDP-ovih sindikalista). Tragičan može biti šef, a komični sindikalisti, no tragični mogu biti sindikalisti, a komičan šef. Nemoguće je oboje istovremeno i pod istim vidikom, dakle, imamo paradoks, a kad mu pribrojimo tu i tamo koju saborsku lȕdu, koja istini za praf tu i tam voljenoj naciji pokažu kak je car gol, dobijemo cirkus. Dame i gospodo, djeco svih uzrasta! Garantiramo smijeh. Garantiramo suze! I suze kroz smijeh. I smijeh kroz suze. Dobrodošli u Cirkus Hrvatska!
