Eto vidite, bio je u pravu. Izgubili smo ovu arbitražu, a vjerojatno ćemo i onu u Washingtonu – zaključak je jednog od nekoć bliskih ljudi Tomislava Karamarka, donosi novi Globus.
Ovih se dana, kada je INA ponovo u prvom planu, čuje i mišljenje da je jedna moćna poslovna grupacija u Hrvatskoj koja je bila zainteresirana za hrvatsku naftnu kompaniju odigrala ključnu ulogu u rušenju Karamarka.
U svakom slučaju, u godini koja je pred nama INA će ponovo biti tema broj jedan. Ostaje dilema hoće li Andrej Plenković moći po modelu koji je najavio izvesti jednu od najkompliciranijih poslovnih transakcija i vratiti INA-u u hrvatske ruke. I ključno pitanje: hoće li Mađari uopće pristati prodati svoj dio i, ako hoće, po kojoj cijeni?
Nepoznata pozadina
Za konačnu političku sudbinu Tomislava Karamarka, koja još nije posve zaključena bez obzira na to što ga mjesecima nema u javnom životu, daljnji događaji oko INA-e bit će presudni. Po mnogima je njegovu dosadašnju političku sudbinu zacementiralo pitanje treba li postići dogovor s Mađarima o povlačenju arbitraža. To je pitanje pokrenulo lavinu i bilo ključni “dokaz” da je Karamarko, zajedno sa svojom suprugom Anom Šarić, bio blisko povezan s MOL-om i radio za njihove interese, što međutim nikada nije konkretno dokazano ničim. Osim ugovorima koje je Ana Šarić imala s Jozom Petrovićem, što ipak ne kompromitira Karamarka toliko da bi bio proglašen “mađarskim”, a onda i “ruskim” čovjekom.
Ali za one koji glavni problem oko sudbine INA-e vide u Karamarku odustajanje od arbitraže trebao je biti samo prvi korak da se Mađarima otvori put za kupnju dodatnih 19,8 posto dionica, što bi značilo da bi potpuno istisnuli Hrvatsku i kompletno zavladali INA-om.
Što se sve točno događalo iza kulisa i što je prethodilo padu Tomislava Karamarka, i dalje za javnost ostaje u najvećem dijelu nepoznanica. Očito je ipak da je priča oko INA-e bila presudna – bez obzira na niz politički krajnje diletantskih poteza bivšeg šefa HDZ-a i tada drugog čovjeka Vlade – za odlazak Tomislava Karamarka s hrvatske političke scene. Za one koji i dalje upiru prst u njega i njegove navodne poslove s Mađarima, pa tako i namjeru da INA-u preuzmu Rusi, politička pozadina i odnosi dviju velesila, Amerike i Rusije, bila je ključna za Karamarkovu sudbinu.
Iz dobro obaviještenih izvora, bliskih obavještajnim zajednicama, Globusu je predočeno da je američka strana s velikim zanimanjem pratila sve oko INA-e i MOL-a, pogotovo kada su se neki Rusi s navodno poslovnim planovima počeli pojavljivati u Hrvatskoj.
Uloga velikih sila
Nije tako ostao nezamijećen i govor jednog Rusa iz zaklade Nova pokoljenja na gospodarskom forumu koji je organizirao Karamarkov HDZ. Kao ni aktivnost ruskog Rosatoma, koji je bio povezan s mnogim privatnim firmama, pa tako i hrvatskima, s ciljem sudjelovanja na natječajima za gradnju nuklearne centrale u Finskoj.
Amerikanci su dobro znali i za mađarske poslove s Rusima u slučaju nuklearke Paks, kada je Viktor Orban usprkos protivljenju Angele Merkel dogovorio s Putinom posao težak 10 milijardi dolara za modernizaciju trećeg bloka te nuklearke.
O tome da su se obavještajne strukture “jedne velike sile” umiješale u događaje koji će prethoditi Karamarkovu padu stidljivo je progovorio i Andrija Hebrang. Premda nije spekulirao o kome je riječ, bilo je posve jasno da se radilo o Amerikancima. Ostaje i onaj, nikada do kraja razjašnjen hitni odlazak bivšeg premijera Tihomira Oreškovića iz Banskih dvora, za koji se tvrdilo da je razlog bio sastanak u SOA-i. A prije odlaska u SOA-u, kako je rečeno Globusu, Orešković se sastao i s veleposlanicima dviju značajnih i moćnih zemalja, na kojem je premijeru rečeno mnogo o pozadini poslova koji su se vodili u Hrvatskoj.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju novog Globusa.
