Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Koncem godine objavljuju se liste najpopularnijih pri čemu se za one najpopularnije među najpopularnijima često kaže da su na vrhu ljestvice jer imaju karizmu, a ova je godina osobita jer su na vrhovima ljestvica i preminuli što svakako pridonosi karizmatičnosti.
U cijeloj toj stvari s karizmom nešto je bitno perverzno kao protu-duhovno i samo-obmanjujuće i kao osobna nesposobnost i sklonost poricanju i izmišljanju činjenica. Nešto bitno ne-ljudski.
U tom svjetlu razumno je nadati se kako će u 2017. godini riječ karizma (χάρισμα) ispasti s liste najpopularnijih, tj. i sama prestati biti karizmatična riječ.
Nju se rabi kao poštapalicu u svim onim slučajevima u kojima se ne može jasno opisati vlastitu percepciju privlačnosti, sam postupak ili čovjeka kao privlačne i pogrešno se vjeruje da se uporabom te riječi nadomješta vlastita nesposobnost jasnoće.
Karizma se rabi kolokvijalno što je direktno suprotno izvornom značenju nezasluženog dara ili milosti (χάρις), a nju kao individualnu imaju Bogovi (Χάριτες), a ne ljudi. Ljudi mogu primiti dar samo po karizmi Bogova, pri čemu ljudi osobno niti imaju karizmu, niti su karizmatični ili karizmatici u doslovnom, nego samo u metaforičkom smislu.
Četiri su iskrivljena značenja karizme nastala kasnije.
Prvo je teološko značenje osobne karizme. Drugo je također teološko tj. ono božanski darovane karizme. No ta je tema vrlo složena i teško je pojasniti cijeli niz iskrivljavanja kojima je antički pojam uvezen u kršćanstvo. Treće je profano i političko značenje osobne karizme koje potječe od M. Webera iz njegovog djela „Protestantska etika i duh kapitalizma“ i koja znači tajanstvenu i teško dostižnu kakvoću čovjeka. Četvrto, također profano značenje je osobna karizma kao „X-Faktor“ koja je u tom značenju duboko zbrčkna i nejasna mješavina duhovnog dara, (osobnog) šarma i (materijalnog i društvenog) statusa, što je toliko neznalačka uporaba da vrijeđa opću kulturu i zdrav razum.
U sva četiri značenja tu se riječ rabi metaforički i neprecizno.
Zlorabi ju se kako bi se zaobišla vlastita nesposobnost jasnog i preglednog opisa čijeg postupka („NN je učinio nešto karizmatično.“) ili čovjeka („NN ima karizmu.“).
Njezinom uporabom onaj tko ju rabi zaista samo kaže „Ne razumijem ovo što se upravo zbilo.“, a tko bi želio priznati da nekoga „ne razumije“ kad može reći da „ima karizmu“? Četvrto značenje osobito je odbojno pogotovo u smislu u kojem se karizmu proizvodi kvalitetnim PR-om, falsifikacijom i izmišljanjem činjenica o kome, spojenim s učenjem vještina koje prate tu falsifikaciju, a koje se u srži svode samo na to da čovjek nauči kako biti maksimalno i istovremeno neobjašnjivo privlačan što većem broju ljudi.
Samo zato što se većina ljudi želi dopasti većini ljudi vjerujući da je to važno i samo zato što među tim ljudima postoje oni koji su u tome najuspješniji, to ne znači da nesposobnost jasnog opisivanja te privlačnosti treba prikrivati zlouporabom riječi karizma koja i sama time postaje karizmatična.
Naime, popularnost je opisiva, složenim, ali ipak svakodnevnim socio-psihološkim pravilnostima i spretno korištenim medijsko-PR-ovskim tehnikama.
U tako proizvedenoj popularnosti nema ni traga ničeg karizmatičnog, a još manje karizmatskog, te je stoga biti protiv karizme razumna stvar za učiniti u vremenima pretjerane potjere za osobnom popularnošću koja se na najizvrsnijim primjerima najčešće temelji na zastrašujućoj obrnutoj proporciji osobnih ambicija s jedne strane i osobne kvalitete i rezultata s druge strane.
