Slovenski izdavač objavio kartu Geodetskog zavoda – pola Piranskog zaljeva pripada Hrvatskoj

Karta koju objavljuje Večernji list uistinu ima status posebno vrijednog dokaza, možda i ključnog o tome da je istina o razgraničenju u zaljevu na hrvatskoj strani, kažu u tom dnevnom listu.

Karta je rađena sredinom proljeća 1991., a objavljena nekoliko mjeseci poslije kada se bivša država raspala. U predgovoru Atlasa izdavač Cankarjeva založba objašnjava kako je Atlas nastao u uvjetima velikih promjena u Sloveniji i njezinom susjedstvu. Naglašavaju da su drugi dio Atlasa pripremili domaći stručnjaci i Sloveniju su već predstavljali kao samostalnu državu. Dodali su i susjedne države u većem mjerilu nego u Timesovom originalu “jer smatramo da moramo svoje susjedstvo poznavati bolje nego udaljene države”.

Slovenski memorandum

Dvije godine poslije, u proljeće 1993., slovenski parlament donio je memorandum o cjelovitosti Piranskog zaljeva u kojemu tvrde kako cijeli zaljev pripada Sloveniji i kako iz toga proizlazi i slovensko pravo na povećavanje teritorijalnog mora i nesmetan prolaz do međunarodnih voda. Hrvatsku je, kako je ona od početka smatrala, to otvoreno teritorijalno posezanje jako razočaralo i razljutilo. Shvaćeno je to kao slovenski nož u leđa jer to je vrijeme kada Hrvatska stoji loše, trećina teritorija joj je okupirana, a ona je pod teretom stotina tisuća izbjeglica iz okupiranih hrvatskih krajeva, kao i pola milijuna prognanih Bošnjaka i Hrvata iz BiH. Taj “detalj” naravno da je poslije, pa sve i do danas, znatno opterećivao dobrosusjedske odnose sa Slovenijom, koja je cijelo ovo vrijeme nastavila hladnom politikom pritiska i ucjene. Spor je kulminirao u 2000-ima, kada su se nizali incidenti na moru, od kojih je nekoliko bilo na granici upotrebe oružja. Granice nisu usuglašene, no ipak je na kraju dogovoren održivi režim za ribare, pa su incidenti jako smanjeni. Zaoštrilo se ponovno krajem pregovora Hrvatske o ulasku u EU kada nas je Slovenija dvije godine, 2008. i 2009., potpuno blokirala. Uz velike muke i pomoć EU i SAD-a, dogovorena je arbitraža, pa je Hrvatska naposljetku uspjela ući u EU. Arbitraža je trajala godinama pred posebnim Arbitražnim sudom, a pred sam kraj postupka, prije više od godinu i pol dana, izbio je veliki skandal. Večernji list otkrio je transkript telefonskog razgovora između slovenskog suca u arbitraži Jerneja Sekoleca, koji je kontaktirao sa službenicom slovenske vlade Simonom Drenik. Razgovarali su 5. studenoga 2014., a Sekolec se potužio kako je granica na kopnu još otvorena, te kako nije zadovoljan tijekom rasprave. No, Sekolec je službenici slovenskog MVP-a prenio detalje iz povjerljive diskusije predsjednika Suda Gilberta Guillaumea i ostalih arbitara. Predsjednik Suda mu je kazao još na početku postupka kako su “Slovenci dobili što su htjeli na moru” te da najmanje dvije trećine zaljeva ide Sloveniji. Predsjednik Suda rekao je Slovencima da, kako su dobili što su htjeli na moru, ne bi trebali navaljivati na kopnu.

Prekid arbitraže

Te stavove Sokolec je ponovio i u drugom telefonskom razgovoru u siječnju 2015. Ti transkripti pokazali su da će arbitri uzeti kao relevantnim sporazum Račan-Drnovšek, kojim je tadašnji hrvatski premijer Račan prepustio Sloveniji dio hrvatskog teritorija. Reakcije u hrvatskoj javnosti i politici bile su burne nakon objave ovih transkripata u Večernjem listu, te je brzo stvoren parlamentarni konsenzus oko toga da Hrvatska definitivno izlazi iz takve arbitraže. Arbitražni sud i Europska komisija priznali su da je došlo do propusta u arbitraži, no ipak su smatrali da je svejedno treba nastaviti i dovršiti. Hrvatska se s time nije složila i otad traži formalnopravni put za prekid arbitraže. Arbitražni sud svejedno je nastavio s radom i ovih je dana zainteresiranim stranama poslao poziv da, ako još imaju čime pridonijeti arbitraži, to učine. Slovenija je odgovorila da nema više nikakvih stavova i dokumenata, a Hrvatska na poziv nije ni odgovorila. Bez obzira na to što je stav hrvatske politike da je arbitraža definitivno propala jer je isuviše kompromitirana, objava karte iz slovenskog Atlasa iz 1991. vjerojatno je novi i ključni dokaz koji bi se morao odraziti i na dovršetak arbitraže.

Nepobitna je činjenica da je stručni tim Geodetskog zavoda, dakle ugledne državne ustanove Slovenije, napravio kartu na kojoj pola Piranskog zaljeva pripada Sloveniji, a pola Hrvatskoj. Podjela zaljeva crtom sredine temeljena na međunarodnom je pravu i slaže se s rješenjem koje Hrvatska zagovara od početka. Karta dokazuje da su slovenski političari kasnije zbog teritorijalnih pretenzija promijenili stav i svojih stručnjaka te otad postavljaju zahtjeve da cijeli Piranski zaljev pripadne Sloveniji. Za razliku od parafiranog sporazuma Račan-Drnovšek iz 2001., koji je Hrvatskoj ipak davao dio mora u zaljevu, u dubini od nekih 300 metara od obale, aktualne slovenske karte koje se povremeno publiciraju debelom crnom linijom granicu stavljaju duž konfiguracije istarske obale s naše strane tako da de facto zastupaju još neviđeno rješenje po kojem kopno pripada Hrvatskoj, ali čim zamočiš prst u more, ušao si u Sloveniju. Tim za pravnu znanost maštovitim rješenjem Slovenci vuku granicu prema otvorenom moru i pokušavaju dobiti još par desetaka četvornih kilometara hrvatskog mora.

Što će sada reći Erjavec

Atlas sadrži još jednu zanimljivu kartu. Na 85. stranici, koja prikazuje zapadni dio Slovenije, daje se odgovor na dvojbu oko još jedne neuralgične granične točke između Slovenije i Hrvatske. Riječ je o razgraničenju na vrhu Žumberka kod Sv. Gere ili Trdinova vrha, kako ga nazivaju u Sloveniji. Kotu Trdinova vrha visokog 1178 metara slovenski su geodeti i kartografi ucrtali unutar granica Hrvatske, pa se tako, eto, potvrđuje da i tu nema nikakvog spora, nego je riječ o hrvatskom teritoriju. Valja spomenuti da od 1991., kada je JNA napustila obližnji vojni objekt, za koji čak Slovenci priznaju da se nalazi unutar hrvatskog teritorija, koriste slovenske tajne službe koje odande elektronički nadziru sav informacijski promet i komunikaciju duboko u Hrvatsku.

Nakon što je javnosti otkriven britanski zemljovid na kojemu se zaljev dijeli popola, ministar vanjskih poslova Slovenije Karl Erjavec minimizirao je cijeli događaj izjavom kako “uopće nije važno kakve zemljovide izdaju u V. Britaniji. I sami lako nacrtate svoju pomorsku kartu i svoju granicu”. Sa zanimanjem sada očekujemo reakciju ministra Erjaveca na ovu kartu, koju su nacrtali – sami Slovenci.

Ta se karta, inače, nalazi po forumima već više od 8 godina…

piran

Facebook Komentari