Piše: prof. dr. Kristijan Krkač
Novi predsjednik SDP-a D. B. naslijedio je Z. M. i poslao ga u ropotarnicu povijesti velikih hrvatskih političkih gubitnika gledajući već samo omjere pobjeda i poraza na svakojakim izborima i referendumima. Tijekom prvog obraćanja članstvu sudionike je pozdravio riječima „drugarice i drugovi“ dok se iz publike moglo čuti i „Tito, partija…“.
Na početku gostovanja na središnjem Dnevniku HTV-a (27. 11. 2016.) pozdravio je „gledateljice i gledatelje“. Kasnije je, govoreći o povratku povjerenja SDP-u uporabio izraz „Članice i članovi“. Gdje su nestale „drugarice i drugovi“?
Nastavljajući o povjerenju spomenuo je i „građane i građanke“.
Zašto odjednom „građani“ na prvom mjestu, a „građanke“ na drugom? Zar nije dosljednije reći „građanke i građani“? (Vis-à-vis uporabljenog termina, abeceda demokracije veli da „građanin“ uz sve fine razlike između „citoyen“ i „citizen“, ipak nije onaj koji daje povjerenje, nego prije „državljanin s pravom glasa“.)
Zatim je prešao na izraz „svi hrvatski ljudi“. Što to znači nije sasvim jasno, ali to da se radi o estetski ne previše privlačnoj sintagmi nema spora. (A propos, neukusna uporaba riječi „jedan“, npr. biti „pred jednim izazovom“, „jednu demokratsku konvenciju“, „jedan pobjednički duh“, „jedan ujedinjeni SDP“ i sl., kao simptom ograničenosti vokabulara, žargona i govorničkog umijeća, bjelodano će, barem nekima od nas ići na jetra sljedeće četiri godine.)
Nakon spomenutog izraza čuli smo kako će SDP učiniti nešto „zajedno sa društvom“. Što to SDP čini odvojeno, izuzeto ili izdvojeno od društva nije jasno? Ako se ostavimo toga, primijetimo da se odjednom obraća ni manje, ni više nego cijelom „društvu“. U tom svjetlu rekao je „da će kreirati politike da… zaposlimo što više ljudi“. (Kako to politička stranka „zapošljava što više ljudi“? Svakako bi trebalo biti oprezniji s uporabom takvih izraza u državi koja je u EU na neslavnim vrhuncima korumpiranosti, jer ovako nešto zasigurno nije au niveau.)
Zaustavimo se jer ne treba previše tražiti od čovjeka kojem je karijera obilježena studijem fizike, tj. statusom top studenta i radom u SDP-u, tj. predsjedanje zagrebačkom organizacijom, od heroja budućnosti „neopterećenog prošlošću“ koji je usprkos tome „protiv“ promjene Trga maršala Tita, a kako je to izraz neopterećenosti nije jasno i od poviješću/prošlošću neopterećenog čovjeka rođenog 1980. koji 2016. pozdravlja s „Drugarice i drugovi“, jer to je bilo dostatno za pobjedu na unutarstranačkim izborima protiv suparnika protiv kojeg bi poraz predstavljao politički antologijsku minijaturu na kojoj bi mu pozavidio i sam Klović.
Kako god bilo, nadajmo se da će drug D. B. SDP-u i Hrvatskoj donijeti kako sam kaže „punoga dobroga“ što je i primjereno nadolazećem Nikolinju (06. 12.). Smrt Krampusu, sloboda sv. Nikoli Bernardiću! (r. 05. 01. 1980.)
