Supredsjednik Živog zida Hrvoje Runtić oglasio se na društvenim mrežama oko ‘zavrzlama’ koje potresaju tu stranku.
“Poštovani,
Tijekom današnjeg dana u nekoliko sam navrata vidio i čuo neke tako nevješto izrečene laži o sebi, da sam se pitao izdaje li me vid i sluh. Jedna od njih, najveća, je kako su me kolege Sinčić i Pernar zvali na nekakav sastanak, a ja se nisam pojavio. Kasnije sam pak saznao da je taj sastanak u stvari bio osnivačka skupština nove stranke skromno nazvane “Živi zid Ivana Vilibora Sinčića”, pa je moja nevjerica time bila veća, jer što bih ja na takvom sastanku uopće radio?
Prije nekih pola sata pogledao sam i snimku s HRT-a na kojoj kolega Sinčić, na novinarkino pitanje je li istina da su osnovali novu stranku, odgovara da jesu, jer navodno oko “ovog Živog zida” postoje “pravne zavrzlame”, pa da se ima rezervna opcija, no da “mi kontroliramo oba pravna subjekta”, dakle obje stranke. To bi značilo da je kolega Sinčić u Živom zidu supredsjednik, a u Živom zidu Ivana Vilibora Sinčića predsjednik, da je kolega Pernar u Živom zidu supredsjednik, a u Živom zidu Ivana Vilibora Sinčića dopredsjednik, i tako redom.
Koliko god ova zbrka djelovala kao neki loš crni film, mogu zaključiti samo jedno – ovakav događaj u povijesti moderne Hrvatske još se nije zbio. A zašto se dogodio, i kakve su to “pravne zavrzlame” zbog kojih se ovo dogodilo, ostaje tek vidjeti, iako sam uvjeren da kolege Sinčić i Pernar to vrlo dobro znaju. Znaju, al’ ne haju, što bi se u narodu reklo.
Baš zbog toga što pretpostavljam da znaju, tijekom večeri, preko trećih kanala, a putem društvenih mreža puštena je u opticaj laž da je razlog osnivanja nove stranke taj da sam se ja “prodao HDZ-u”, i da želim preuzeti Živi zid. Ako znamo da Glavni odbor Živog zida ima 11 članova, a ja sam samo jedan od njih, supredsjedništvo ima 4 člana gdje sam ja također samo četvrtina tog stranačkog tijela, postavlja se logično pitanje uz pomoć kakve matematike bih ja uopće mogao “preuzeti” Živi zid? Koju novu laž ćete plasirati ljudima ako ja u idućim danima izađem iz tih vaših stranaka, koliko li ih je već, i nastavim raditi sve isto što i do sada kao nezavisni zastupnik?
Svakome imalo inteligentnom je jasno da se radi o laži punoj rupa, ali inteligentnih je malo.
Puštanjem te laži u optjecaj, večeras je lansirana hajka na moj facebook profil i na mene osobno, pa me se naziva pogrdnim imenima, prijeti mi se, psuje i tako redom, za što vjerujem da je pomalo i protuzakonito. No, vratimo se onoj tvrdnji s početka da su me kolege zvali, a ja se nisam odazvao. Nisu me zvali. Stoga pozivam HAKOM ili bilo koju drugu agenciju nadležnu za takve stvari, neka izvrši uvid u ispis poziva s mog, Sinčićevog i Pernarovog broja, pa iste da javnosti na uvid, kako bismo vidjeli tko laže.
Ja znam tko laže.
I na kraju, poručujem kolegi Sinčiću da ne zaboravi da ne samo da nije htio sa mnom razgovarati kada sam tražio da se stranku nakon pet godina počne voditi u skladu sa zakonima i Statutom (da se imenuje napokon GO, a ne da se određeni ljudi u javnosti predstavljaju kao članovi, a to nisu, da se imenuje NO koji bi vodio nadzor nad financijskim poslovanjem stranke, da se odluke u stranci prestanu donositi od strane jedne osobe, da stranka dobije političkog tajnika, administrativnog tajnika, tajništvo, računovodstvo, knjigovodstvo, a ne da se sve vodi iz nečijeg dnevnog boravka), nego je nakon toga sa mnom prekinuo svaku komunikaciju, ekspresno tiskao tisuće i tisuće plakata i letaka s kojih poziva da se u 4. izbornoj jedinici, u kojoj sam bio nositelj liste, ne glasuje za mene nego za njima podobnog kandidata koji je drugi na listi, uz poruku “zaokružite broj 2, kandidata podupire Ivan Vilibor Sinčić”, te napokon platio da poštari te letke raznose po dvije županije.
Na to je utrošen silan stranački novac, novac s kojim bi neka obitelj vjerojatno živjela mjesecima, a operacija sabotiranja je ipak pala u vodu i novac je bačen u vjetar.
Stoga, kolege, molim vas da me više ne pozivate preko medija, jer moj telefon i e-mail adresu imate. To su stari ofucani trikovi, da saznaš iz novina da si bio pozvan negdje gdje nisi. Vrijeme naših razgovora je završilo, a kroz ta vrata koja spominjete, koliko god širom otvorena bila, ja više neću proći. No, ne brinite, od mene vam ne prijeti nikakva opasnost, ja ću se i dalje držati programskih načela Živog zida, jer to su i moja životna načela.”
