Godina s Plenkovićem: Cementiranje savršenog reda u mrtvačnici

Piše: Neven Pavelić

Kada je došao na vlast, lani u listopadu , bio je dečko koji obećava, jedan urbani lik s Jordanovca, koji igra košarku, ima normalne frendove s kojima popije pivu s vremena na vrijeme, fin i uglađen, obrazovan, besprijekorne političke karijere, mnogi su pomislili, stiže čovjek koji će Hrvatsku izvući iz beznađa….

I krenulo je vrlo optimistično, u Hrvatskoj se smanjila ideološka buka, utemeljena je stabilna koalicija, Andrej Plenković odabrao je partnera Božu Petrova, kojeg da nije bilo, ne bi bilo ni Plenkovića – ni na čelu HDZ-a, pa tako ni na čelu države.

MOST je bio sinonim za reforme, sve će se reformirati, fotelje im nisu važne, Plenkoviću isto, fotelje nikome nisu važne, samo briga za jadni napaćeni narod čiji su tranzicijski ožiljci golemi i neke rane još uvijek, pokazat će se par mjeseci kasnije, vrlo otvorene.

Krenulo je pompozno, nekoliko MOST-ovih ultimativnih uvjeta, reforme, reforme i samo reforme.

Što je obični čovjek od toga osjetio, treba pitati oko 150 tisuća onih koji su otišli u već reformirane države.

Plenković se kleo u stabilnost, ona je najbitnija, ideološke podjele treba zakopati, napraviti reforme i onda će Hrvatskoj krenuti. Dobar plan, dečko stvarno obećava, rekli su mnogi.

No, Plenkovićeva stabilnost počela se ozbiljno drmati samo dva mjeseca kasnije, MOL je dobio arbitražu, slijedi dobro poznato blagdansko obraćanje: Kupujemo Inu.

Svi znamo da smo je kupili.

Paralelno s tim, trese se lagano i stabilna koalicija s MOST-om. Već u siječnju u slovenskim i nekim hrvatskim medijima pojavljuje se informacija koja će još dugo biti, uz nezaobilazni Za dom spremni, glavna tema: Kraj imperija, Todorićevo carstvo se raspada.

Plenković je u groznici, napadaju mu glavnog operativca, koji by the way, uopće nije član HDZ-a. Stabilna Vlada odlazi u povijest zbog čovjeka koji je na mjesto ministra financija došao iz Agrokora, te zbog Agrokora, i Agrokora….

Plenković paralelno stabilizira državne financije, sve mora biti stabilno, naravno, zbog banaka i financijskog sektora, najviše onoga izvan Hrvatske, jer rejting je najbitniji – osobni Plenkovićev u Bruxellesu, ali i rejting države pred međunarodnim financijskim institucijama.

Porezna reforma donosi bogatima više, veći PDV u turizmu i uz malo sunca i sreće – stabilnost je zajamčena. Agrokor treba spasiti, jer ode rejting – Plenkovićev k vragu ako mu se na cesti nađe puno tisuća nezaposlenih ljudi, turisti nemaju gdje kupiti salamu i sir po ljetu…

Kreće Lex Agrokor, čije ćemo prave učinke procijeniti za par godina, te rekonstrukcija saborske većine i Vlade, sve u cilju stabilnosti.

Plenković tu pokazuje umijeće vrhunskog političara, komplicirane mozgovne operacije su na njegovoj strani, tu je i poznati neurokirurg Vladimir Šeks, stručnjak za otklanjanje potencijalnih inoperabilnih tumora na bazi mozga. Stiže HNS, stabilnost je tu.

Tu je samo još jedan remetilački faktor, Za dom spremni, istina, na ploči pravih heroja ove zemlje, onih koji su omogućili Plenkovićima i ostalim stručnjacima za kirurgiju mozga-operacije na otvorenim mozgovima nacije.

I tu Plenković manirom iskusnog šahista rješava partiju. Šah, mat… Riješit ćemo kasnije, a sad – stabilnost.

Stabilnost mrtvačnice

Tako smo stabilno prešli u tišini godinu dana Plenkovića, političkog velemajstora, koji u ime stabilnosti otpili i, recimo i to, cijeli jedan narod – Katalonce. Samo da bude stabilno.

No, što ta stabilnost realno znači: Sve prazniju zemlju zbog masovnog odlaska, sve manje novorođenih, sve veća gužva u mrtvačnici, u kojoj je stabilno stanje i savršeni red.

Karte u Hrvatskoj su podijeljene, sve je stabilno, zna se tko ima dobre poslove, tko je na visokim funkcijama, tko ima u rukama novac, a tko ne.

Stabilno je i što se tiče zaposlenih, brojka je tu negdje, stabilno je i što se tiče blokiranih, brojka je tu negdje, 300 i nešto tisuća, kao i kad je Plenković došao na vlast. I ništa nije učinio da taj broj smanji, jer se traži stabilnost.

Stabilna je i sigurna pljačka koju provode banke, ekstraprofit im je zajamčen, stambeni krediti u normalnim državama 2 posto – u Hrvatskoj 150 posto skuplji (kamata od 5 posto je zapravo 150 posto veća od 2 posto).

Stabilna je i sirotinja u Hrvatskoj, ima je između 1,2 milijuna i dva milijuna.

Stabilan je i trend odlaska iz zemlje, što je i razumljivo. Karte su podijeljene, u Hrvatskoj se ne isplati ništa raditi jer se ne može osigurati pristojan život od svog rada.

Ljudima koji žele raditi i normalno živjeti jasno je da od cementiranja stanja u mrtvačnici ne mogu živjeti. A Plenkovića, naravno, stabilno, za obične Hrvate baš briga.

Facebook Komentari