Jedanaest godina prije smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Jankomiru država je, tada Vlada Zorana Milanovića, propisala jasna pravila postupanja prema psihijatrijskim pacijentima nad kojima se primjenjuju mjere prisile. Kako se sad ispostavilo, taj je pravilnik prekršen najmanje kod dvije intervencije, kod pacijenta koji je preminuo 21. listopada.
Jedno od najvažnijih izričito zabranjuje bilo kakav pritisak na vrat, prsa ili trbuh. Unatoč tome, prema opisima snimke nadzorne kamere iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, Perišu su pritiskali glavu jastukom, koljenima pritiskali vrat te ga tukli po trbuhu i glavi šakama.
Tragedija u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru otvara i pitanje koje bi moglo biti jedno od ključnih u daljnjoj istrazi, jesu li medicinski tehničari i ostalo osoblje postupali protivno pravilima koja su već godinama obvezivala sve psihijatrijske ustanove u Hrvatskoj? A ta pravila nisu od jučer, štoviše bolnica je bila obvezna provoditi edukaciju zaposlenika, a na prosvjedu su tražili upravo dodatnu edukaciju. Dakle, tvrde da je nije bilo, a trebalo je biti prema pravilniku.
Riječ je o Pravilniku o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama, koji je tada zvano Ministarstvo zdravlja donijelo 3. veljače 2015., za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, a potpisao tadašnji ministar zdravlja Siniša Varga.
Pravilnik je objavljen u Narodnim novinama 11. veljače 2015. i na snazi je od 19. veljače iste godine.
Njegov članak 10. stavak 4. posebno je važan za slučaj Kristiana Josipa Periša. U njemu doslovno stoji:
“Nikakav pritisak se ne smije primjenjivati na vrat, prsa ili trbuh.”
Dakle, zabrana je nedvosmislena.
Jastuk na glavi, pritisak na tijelo i udarci u prsa
Prema opisu snimke nadzorne kamere iz sobe 11a, koji je objavio Jutarnji list, Perišu je jedan od medicinskih tehničara stavio jastuk na glavu, nakon čega su ga drugi pritiskali. U pojedinim trenucima tehničari su koljenima pritiskali njegov vrat, a jedan ga je, prema objavljenom opisu snimke, više puta snažno udario laktom u prsa.
Kasnije je drugi tehničar počeo udarati Periša šakom u predjelu prsa, dok je pacijent i dalje bio vezan.
Snimka, prema medijskom opisu, traje nešto dulje od osam minuta. U završnim trenucima osoblje je uklonilo jastuk s njegove glave, nakon čega je uslijedila panika i pokušaj reanimacije.
Pravilnik ne spominje izričito jastuk kao zabranjeno sredstvo, ali izričito zabranjuje pritisak na vrat, prsa i trbuh, što je posebno važno u kontekstu opisanih postupaka. Također i kontrolu glave, pa je jasno da se kontrola glave ne bi trebala obavljati stiskanjem jastuka na lice, pogotovo jer bi svatko medicinske struke trebao znati da se ne smiju nasilno zatvarati dišni putevi, zbog mogućnosti gušenja. Upravo se na gušenje kod ranije intervencije žalio Periš.
Pravila su propisivala i kako se pacijenta smije sputavati
Pravilnik nije propisao samo zabrane nego i detaljan način primjene mjera prisile.
Prema članku 2., sputavanje se smije primijeniti samo u osobito hitnim situacijama ozbiljnog i izravnog ugrožavanja života, zdravlja ili sigurnosti, kada je to jedini način sprječavanja opasnosti.
Članak 4. propisuje da se prema svakom pacijentu mora postupati s poštovanjem i dostojanstvom te zabranjuje postupke koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo.
Članak 6. određuje da odluku o primjeni mjere prisile donosi psihijatar, osim u iznimno hitnim okolnostima kada odluku mogu donijeti drugi zdravstveni radnici, uz obvezu da odmah obavijeste psihijatra.
Posebno je važan i članak 11., koji propisuje obvezu nadzora pacijenta tijekom sputavanja, praćenja pulsa, krvnog tlaka, temperature i drugih vitalnih funkcija, u pravilu svakih 15 minuta tijekom prva dva sata.
Drugim riječima, sputavanje nije prepušteno proizvoljnom postupanju zaposlenika, nego je riječ o medicinskoj mjeri s jasno propisanim uvjetima, odgovornostima i ograničenjima.
Periš je navodno i ranije upozoravao da su ga gušili i vezivali
Posebno potresan detalj iz ranije objavljenih informacija odnosi se na Periševe riječi koje je, prema policijskom izvješću prenesenom u medijima, izgovorio na dan smrti.
Kada je odbijao ulazak u bolnicu, navodno je rekao:
“Ne želim ući unutra, prošli put ste me gušili i vezali za krevet, ne želim da me doktori diraju, hoću pričati samo s policijom.”
Prema ranije objavljenim informacijama, tada je sjedio na klupici, nije pružao otpor i nije bio agresivan.
Ako se potvrdi da je i tijekom ranijeg boravka bio izložen nedopuštenom postupanju, otvorit će se dodatno pitanje jesu li nadležni bili upoznati s njegovim iskustvima i jesu li poduzeli odgovarajuće mjere kako bi ga zaštitili.
Tko je nadzirao poštivanje pravilnika?
Slučaj sada otvara i pitanje odgovornosti bolničke uprave, voditelja odjela i svih osoba zaduženih za organizaciju i nadzor rada.
Članak 4. Pravilnika obvezuje ustanove da donesu detaljne pisane upute o postupanju u situacijama agresivnog ponašanja pacijenata te da svi zdravstveni radnici budu upoznati s njima.
Članak 19. propisuje i obvezu kontinuirane edukacije zaposlenika za prepoznavanje eskalacije ponašanja i postupanje u kriznim situacijama.
Zato istraga ne bi smjela stati samo na utvrđivanju postupaka četvorice uhićenih medicinskih tehničara. Potrebno je utvrditi jesu li bili osposobljeni za primjenu mjera prisile, jesu li poštovali propisane procedure, tko je nadzirao njihovo postupanje i jesu li odgovorne osobe reagirale na eventualne ranije propuste.
Pravila su postojala. Zabrane su bile jasno napisane. A sada je na istražnim tijelima da utvrde zašto se, prema onome što je dosad objavljeno o snimci, postupalo na način koji otvara ozbiljnu sumnju u njihovo kršenje.
Jer najvažnije pitanje nakon smrti Kristiana Josipa Periša nije samo tko je sudjelovao u tragediji, nego i zašto propisi koji su trebali štititi pacijenta nisu spriječili ono što se dogodilo.
Iz pravilnika:
“Članak 10.
(1) Postupak primjene mjere sputavanja provodi najmanje pet medicinskih sestara/medicinskih tehničara u timu, a sam postupak traje 15-20 minuta.
(2) Postupak mora biti proveden brzo i bez oklijevanja, kao rutinska i regularna procedura, uz prethodnu procjenu u kojim točkama je potrebno sputavanje (u 4 točke – obje ruke i noge, u 3 točke – obje ruke ili noge i jedna ruka ili noga, u 2 točke – ruka i noga na suprotnoj strani, u 1 točki – najčešće ruka, prsa).
(3) Na početni znak voditelja tima svaki član tima preuzima kontrolu pokretanja jednog ekstremiteta, a agresivni pacijent se obuhvaća odostraga kako bi mu se blokirale ruke i istovremeno zglobovi koljena i oba lakta, radi sprječavanja ozljede.
(4) Pacijent se spusti na pod, a voditelj tima kontrolira pacijentovu glavu da spriječi ozljeđivanje pacijenta ili zdravstvenih radnika ustanove. Nikakav pritisak se ne smije primjenjivati na vrat, prsa ili trbuh.
(5) Pacijent se s poda podiže na krevet i postavlja u ležeći položaj na leđima, a najprije se veže zdjelični pojas, zatim ručni zglobovi i nakon toga skočni zglobovi.
(6) Vezivanje se provodi uvijek na velikim zglobovima kako bi se mogla primijeniti farmakoterapija i kako bi uvijek bio dostupan intravenski put. Pritom se mora paziti na čvrstoću zategnutosti fizičkih pomagala (ne stegnuti prejako niti prelabavo).
(7) Vezivanje se može provesti oblačenjem pacijenta u zaštitnu košulju.
(8) Sve vrijednosti i dragocjenosti koje pacijent ima na sebi treba s njega skinuti i pohraniti na sigurno mjesto na odjelu u odjelni sef.
Članak 11.
(1) Kako se pacijent smiruje tako se smanjuje i broj točaka sputavanja, ako je procjena takva da se može osloboditi samo jedna točka sputavanja”….
