Ako ste ikad s plaže ponijeli kamenčić za uspomenu, znajte da Japanci imaju nešto ambiciozniji plan. Umjesto obale, cilj im je Marsov mjesec, a umjesto suvenira žele donijeti materijal koji bi mogao pomoći u otkrivanju kako su nastali planeti, ali i kako su se stvorili uvjeti za pojavu života na Zemlji.
Japanska svemirska agencija JAXA uspješno je lansirala letjelicu u sklopu misije Martian Moons Exploration (MMX), koja bi trebala postati prva u povijesti koja će prikupiti uzorke s površine jednog od Marsovih mjeseca i vratiti ih na Zemlju.
Cilj je Fobos, neobičan mjesec oblika krumpira
Letjelica je poletjela raketom H3 sa svemirskog centra Tanegashima na jugozapadu Japana. Lansiranje se dogodilo u ranim jutarnjim satima, a uspjeh misije potvrđen je nakon što se svemirska letjelica odvojila od gornjeg stupnja rakete.
Prema pisanju britanskog The Guardiana, letjelica bi u Marsovu orbitu trebala stići u kolovozu 2027. godine. Njezin je glavni cilj Fobos, veći od dva Marsova mjeseca, s promjerom od približno 22,5 kilometara.
Fobos je toliko malen da bi na Zemlji teško mogao konkurirati iole ozbiljnijem otoku, a oblikom podsjeća na krumpir. Ipak, njegova znanstvena vrijednost daleko nadmašuje njegove skromne dimenzije.
Oko Marsa kruži na udaljenosti od približno 6000 kilometara od površine planeta, a jedan obilazak završi otprilike tri puta dnevno.
Rover će poskakivati po površini, a zatim slijedi skupljanje uzoraka
Misija vrijedna približno 578 milijuna dolara uključuje letjelicu te robotska vozila koja bi trebala istražiti površinu Fobosa i pomoći u odabiru najboljih lokacija za prikupljanje materijala.
U projektu sudjeluje pet svemirskih agencija, a planirano je i spuštanje malog rovera nazvanog Idefix, prema bijelom psu iz popularnih stripova o Asterixu.
Zbog izrazito slabe gravitacije Fobosa rover bi nakon spuštanja mogao nekoliko minuta poskakivati prije nego što se zaustavi. Nakon toga trebao bi približno 100 dana istraživati površinu i tražiti sigurna mjesta za slijetanje i uzimanje uzoraka.
Glavna letjelica potom bi trebala prikupiti najmanje 10 grama tla i stijena. Za samo uzimanje uzoraka predviđena su približno dva sata, nakon čega bi se trebala zaputiti natrag prema Zemlji.
Povratak uzoraka planiran je za 2031. godinu. Ako se sve odvije prema planu, znanstvenici će dobiti materijal s Marsova sustava koji dosad nije izravno dopremljen na naš planet.
Jesu li Marsovi mjeseci nastali nakon sudara ili su zapravo zarobljeni asteroidi?
Najvažnije pitanje na koje istraživači žele odgovoriti jest kako su nastali Fobos i Deimos, manji Marsov mjesec.
Postoje dvije glavne teorije. Prema prvoj, poznatoj kao hipoteza velikog udara, oba su mjeseca nastala od materijala izbačenog u svemir nakon sudara Marsa s drugim nebeskim tijelom.
Druga teorija sugerira da su Fobos i Deimos zapravo asteroidi koje je Marsova gravitacija privukla i zadržala u svojoj orbiti.
Uzorci prikupljeni na Fobosu mogli bi pomoći u utvrđivanju koja je teorija bliža istini. Odgovor bi ujedno mogao rasvijetliti procese koji su oblikovali stjenovite planete, među kojima su Merkur, Venera, Zemlja i Mars.
Kako navodi The Guardian, znanstvenici se nadaju da će rezultati misije pridonijeti razumijevanju nastanka Sunčeva sustava i podrijetla života na Zemlji. Istraživanje bi moglo pomoći i u planiranju budućih misija na Mars, uključujući one s ljudskom posadom.
Svemirska utrka dobiva novu dimenziju
Japan ovim pothvatom ulazi u sve intenzivnije međunarodno natjecanje u istraživanju Marsa i prikupljanju uzoraka s drugih nebeskih tijela.
NASA-in rover Perseverance od 2021. godine prikuplja uzorke na samom Marsu, ali je plan njihova povratka na Zemlju zaustavljen nakon političkih i proračunskih odluka u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kina također priprema misiju Tianwen 3, čije se lansiranje očekuje oko 2028. godine. Prema trenutačnim planovima, kineska misija mogla bi donijeti uzorke s Marsa već 2031. godine, potencijalno prije nego što se japanska letjelica vrati s Fobosa.
Japanski projekt zato ima posebno značenje: umjesto izravnog uzorkovanja Marsove površine, znanstvenici će pokušati do odgovora doći proučavanjem njegova prirodnog satelita.
Nekoliko grama materijala za odgovore na velika pitanja
Iako se najmanje 10 grama tla na prvi pogled ne čini kao naročito impresivan ulov nakon višegodišnjeg putovanja kroz svemir, riječ je o materijalu koji bi mogao pružiti informacije nedostupne promatranjem iz daljine.
Upravo je to najveća vrijednost misije MMX. Analizom uzoraka u zemaljskim laboratorijima istraživači će moći proučavati njihov sastav i svojstva znatno detaljnije nego što bi to bilo moguće instrumentima na samoj letjelici.
Odgovori neće nužno stići brzo, a ni nekoliko grama svemirske prašine neće preko noći razriješiti pitanje kako je nastao život. Ipak, ako se japanska misija ostvari prema planu, mogla bi otvoriti novo poglavlje u razumijevanju Marsa, njegovih mjeseca i uvjeta koji su omogućili nastanak života na Zemlji.
Ponekad, čini se, za velika znanstvena otkrića nije potreban golemi komad stijene. Dovoljno je nekoliko pažljivo odabranih grama i vrlo precizno isplanirano putovanje dugo milijune kilometara.
