Hrvatski novinar Gordan Malić žestoko je kritizirao redatelja Lordana Zafranovića, dovodeći u pitanje njegove tvrdnje o istraživanju Jasenovca, odnos prema filmskoj arhivi te način na koji u svojim djelima prikazuje Hrvate.
Malić je u objavi iznio niz vrlo konkretnih tvrdnji o Zafranovićevu radu i kretanju između Zagreba, Beograda i Banje Luke, ali i o arhivskom materijalu koji je, prema njegovim riječima, Zafranović pokušavao predstaviti kao vlastiti.
“Lordan Zafranović je hohštapler i lijenčina. Hvali se istraživanjima Jasenovca kojima se nikad nije bavio“, napisao je Malić.
Posebno je problematizirao Zafranovićev odnos prema arhivskoj građi. Tvrdi da je redatelj jednom posjetio Memorijalni muzej kako bi pronašao foto i videoarhivu, za koju Malić navodi da ondje zapravo nije postojala.
Prema Malićevim riječima, dio arhivske građe kasnije je pronađen u beogradskoj Kinoteci te je Zafranović navodno pokušavao tu građu u Zagrebu predstavljati kao svoju.
Malić se osvrnuo i na tvrdnje o Zafranovićevu odlasku iz Zagreba tijekom rata.
“Nikad nije pobjegao iz Zagreba, sklonio se od rata nakratko“, tvrdi Malić, dodajući da ga je tijekom posljednjih dvadesetak i više godina često viđao u Zagrebu.
U nastavku objave posebno se osvrnuo na Zafranovićev film Djeca s Kozare, odnosno na način na koji su, prema njegovu tumačenju, u filmu prikazani Hrvati.
Malić smatra da su Hrvati u filmu uglavnom predstavljeni kao zločinci te takvu poruku uspoređuje s propagandističkim pristupom gorem od srbijanskog tabloida Informera.
Malić je u objavi apostrofirao da Zafranović koristi stan grada Zagreba, a provjerom se može na interaktivnoj karti i vidjeti gdje je i koliki.
Malić je već ranije problematizirao tu činjenicu. Tako je prije mjesec dana napisao:
“LORDAN ZAFRANOVIĆ ŽIVI U PRAGU, RADI U SRBIJI, A MOŽEMOVCI MU DAJU NA KORIŠTENJE GRADSKI STAN U ZAGREBU
Lordan Zafranović kao filmaš se ostvario radeći režimske projekte u socijalističkoj Jugoslaviji i Republici Srbiji. U Republici Hrvatskoj 90-ih odbio je biti režimski. Voli snimati žene i ustaše i ustaške zločine. Posljednji takav film, Zlatni rez 42, snimio je nedavno uz financijsku i logističku potporu režima Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Upravo ga promovira u Srbiji i Crnoj Gori gdje na popratnim tribinama i u intervjuima tvrdi da je Hrvatska bila ustašizirana 90-ih, da su mogući novi Jasenovci, za nove Vukovare i Srebrenice nije siguran… Tvrdi da je režim Josipa Broza najveće civilizacijsko postignuće “naših naroda”. A onda smo se, raspadom Jugoslavije, valjda strmoglavili.
Ako nije režimski umjetnik u Hrvatskoj, onda je to barem u Zagrebu. Iako živi u Pragu gdje ima stan i dobio je državljanstvo, a u posljednje vrijeme i u Srbiji, gdje snima, radi, daje intervjue, grad Zagreb dao mu je na korištenje stan u ulici Brune Bušića u naselju Sopot, kojeg i danas koristi ljubaznošću stranke Možemo i njene gradske uprave. Kao zaslužan umjetnik koristi gradski stan od 50 kvadrata. To mu je kod Možemovaca dala njegova borba”.
