Na međunarodni postupak javne nabave za idejno rješenje i projektiranje novog stadiona Maksimir stigle su dvije žalbe, objavila je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). Obje su podnijele fizičke osobe koje nisu navedene u službenom imeniku ovlaštenih arhitekata, javljaju mediji.
Na međunarodni natječaj za idejno rješenje novog stadiona Maksimir pristiglo je ukupno 88 radova iz cijelog svijeta. Kao najbolje je odabrano rješenje s otvorenim kutevima autora Tommasa Fantinija i Alberta Rossija iz studija VG13 Architects.
Izabrano arhitektonsko rješenje u javnosti je izazvalo brojne reakcije i kritike. Premijer Andrej Plenković također je ranije izjavio da bi, s obzirom na reakcije javnosti, bilo najbolje razmotriti ponavljanje natječaja.
Sada je postupak dobio novu pravnu dimenziju. DKOM je u srijedu objavio da su zaprimljene dvije žalbe na postupak javne nabave.
Podnošenje žalbi samo po sebi ne znači da će natječaj biti poništen. DKOM može žalbe odbaciti, odbiti ih kao neosnovane ili utvrditi nepravilnosti te naručitelju naložiti određene postupke, među kojima može biti i ponovno odlučivanje o odabiru.
Važno je pritom naglasiti da DKOM ne odlučuje o arhitektonskoj kvaliteti pojedinog rješenja. Komisija ne ocjenjuje koji je stadion ljepši, kvalitetniji ili funkcionalniji, nego provjerava zakonitost postupka javne nabave i njegovu usklađenost s uvjetima natječaja.
Posebnu pažnju privlači činjenica da žalbe nisu podnijeli arhitektonski uredi koji su sudjelovali na natječaju. Prema dostupnim podacima, podnositelji su dvije fizičke osobe, Ante Slišković i Luka Frljužec, pišu 24sata.
Njihova imena, prema navodima iz službenog imenika arhitekata, nisu navedena među ovlaštenim arhitektima.
DKOM u ovoj fazi nije objavio detalje žalbi, pa tako ni informacije o pravnom interesu podnositelja. Upravo će pitanje dopuštenosti žalbi, odnosno postojanja potrebnog pravnog interesa, biti jedno od pitanja koje će Komisija razmatrati prije donošenja odluke.
Više od 130 tisuća eura naknada
Zanimljiv je i financijski aspekt postupka. Zbog procijenjene vrijednosti nabave, svaki žalitelj morao je za pokretanje žalbenog postupka uplatiti naknadu od 66.360 eura.
Za dvije žalbe to znači ukupno 132.720 eura.
Ako žalba bude usvojena, trošak naknade može biti vraćen žalitelju, odnosno u ovom slučaju naknadu bi trebao podmiriti naručitelj, Grad Zagreb. Ako žalbe ne budu prihvaćene, uplaćeni iznos ostaje u državnom proračunu.
Visoka naknada jedan je od razloga zbog kojih su žalbe u postupcima ove vrste relativno rijetke, osobito kada se osporava rezultat arhitektonskog natječaja i odluka ocjenjivačkog suda.
Što sada slijedi?
DKOM će najprije utvrđivati ispunjavaju li žalbe zakonske pretpostavke i postoji li pravni interes njihovih podnositelja. Nakon toga može odlučivati o osnovanosti navoda iz žalbi.
Ishod postupka zasad nije poznat.
Ako DKOM utvrdi da nema uvjeta za postupanje po žalbama, može ih odbaciti. Ako ih razmotri i ocijeni neosnovanima, može ih odbiti. U slučaju utvrđenih nepravilnosti može naložiti naručitelju da ponovno provede određeni dio postupka ili ponovno razmotri donesenu odluku.
Zbog toga dvije žalbe zasad ne znače da će natječaj za novi stadion Maksimir biti poništen, ali otvaraju mogućnost da se postupak izbora ponovno nađe pred Gradom Zagrebom i da se odluka o odabiru preispita.
