Djeca sve ranije počinju razmišljati o kilogramima, a lijekovi za mršavljenje ulaze u potpuno novu zonu. Ono što je trebalo pomoći ljudima s ozbiljnom pretilošću sada privlači i tinejdžere koji žele samo jedno, biti mršaviji. Stručnjaci upozoravaju da bi cijena tog trenda mogla biti puno veća od izgubljenih kilograma.
Nekad su tinejdžeri skrivali cigarete.
Danas neki skrivaju lijekove za mršavljenje.
Dok su injekcije poput Wegovyja donedavno bile tema uglavnom za odrasle, njihov utjecaj sve se više prelijeva i na djecu i adolescente.
I tu počinje ozbiljan problem.
Jer nije isto koristi li lijek dijete s teškom pretilošću kojem ga je preporučio liječnik ili zdrava tinejdžerica koja želi izgubiti nekoliko kilograma kako bi izgledala poput osobe koju prati na društvenim mrežama.
Granica između liječenja i pritiska da se bude što mršaviji postaje sve tanja.
Lijekovi koji su promijenili priču o mršavljenju
GLP-1 lijekovi posljednjih su godina napravili pravu revoluciju u svijetu mršavljenja.
Wegovy, Ozempic i slični lijekovi postali su globalni fenomen. O njima se govori na društvenim mrežama, u emisijama, među slavnim osobama, ali i sve češće među tinejdžerima.
The Independent piše o mladima koji istražuju GLP-1 lijekove i razgovaraju o njima kao mogućem načinu da postanu mršaviji.
Problem je što dio njih za to nema medicinski razlog.
Žele ih zbog izgleda.
Brojke pokazuju koliko se trend širi
U Velikoj Britaniji situacija s dječjom pretilošću već je ozbiljna.
Prema podacima NHS-a, pretilost ima čak 22,2 posto djece u dobi od 10 i 11 godina.
Istodobno se povećava uporaba GLP-1 lijekova među mladima.
Američko istraživanje na više od 3,5 milijuna djece s pretilošću pokazalo je dramatičan rast propisivanja tih lijekova.
Udio djece koja su dobivala GLP-1 terapiju porastao je s 0,03 posto 2019. godine na 9,3 posto 2026. godine.
To nije mali pomak.
To je eksplozija.
Za neke obitelji Wegovy je donio ogromnu promjenu
Ipak, bilo bi pogrešno sve lijekove za mršavljenje kod djece prikazati kao nešto loše.
Postoje djeca kojima je pomoć doista potrebna.
The Independent opisuje slučaj 15-godišnjeg dječaka koji se godinama borio s ozbiljnom pretilošću.
Situacija je postala toliko teška da je bio izložen vršnjačkom nasilju, jeo je u tajnosti i skrivao hranu.
Prema riječima njegove majke, nakon početka terapije Wegovyjem uspio je bolje kontrolirati apetit i izgubiti značajan broj kilograma.
Promijenio se i njegov odnos prema samome sebi.
Za takvo dijete lijek nije pomodni dodatak.
To je dio liječenja.
A onda dolazi najopasniji dio priče
Problem počinje kada se lijek iz ordinacije preseli u svijet društvenih mreža.
Tamo se kilogrami pretvaraju u brojke.
Tijelo u fotografiju.
A mršavost u cilj.
Jedna 15-godišnjakinja ispričala je britanskom mediju da ona i njezine prijateljice istražuju lijekove za mršavljenje.
Ne zato što imaju ozbiljan zdravstveni problem.
Nego zato što žele biti mršavije.
I upravo je to ono što zabrinjava stručnjake.
Opet se vraća opsesija “supermršavim” tijelom?
Trendovi se mijenjaju nevjerojatno brzo.
Još prije nekoliko godina društvene mreže bile su pune poruka o prihvaćanju vlastitog tijela.
Sada se ponovno snažno promovira izrazita mršavost.
Tanke ruke.
Tanke noge.
Što manje tjelesne masnoće.
Za odrasle je to već dovoljno problematično.
Za tinejdžere može biti posebno opasno.
Njihov se odnos prema vlastitom tijelu tek razvija, a društvene mreže neprestano nude nove standarde koje je gotovo nemoguće dosegnuti.
Poremećaji hranjenja dodatno pale alarm
Podaci navedeni u tekstu The Independenta pokazuju još jedan zabrinjavajući trend.
Udio djece u dobi od 11 do 16 godina kod koje je prepoznat poremećaj hranjenja 2023. godine bio je više od pet puta veći nego 2017. godine.
Istodobno su među djecom i mladima u Engleskoj snažno porasle hospitalizacije povezane s poremećajima hranjenja.
U takvom okruženju poruka da se tijelo može i treba kemijski promijeniti može imati ozbiljne posljedice.
Djeci prodaju i čips i ideal mršavosti
Postoji i jedan veliki paradoks.
Djeca su okružena reklamama za slatkiše, grickalice i drugu visokokaloričnu hranu.
A istodobno im društvo govori da moraju paziti na težinu.
Prema analizi organizacije Bite Back, proizvođači hrane i pića u Velikoj Britaniji potrošili su 2022. godine oko 55 milijuna funti na digitalno i društveno oglašavanje proizvoda poput keksa, čokolade, čipsa i sladoleda.
Dakle, s jedne strane:
“Kupi ovo.”
S druge:
“Budi mršav.”
Nije teško shvatiti zašto roditelji i stručnjaci upozoravaju da problem nije tako jednostavan.
Nisu sva djeca u istoj situaciji
Na pretilost ne utječe samo ono što dijete jede.
Važni su obitelj, financijske mogućnosti, dostupnost zdrave hrane, tjelesna aktivnost, mentalno zdravlje i okruženje u kojem dijete odrasta.
Razlike su vidljive i unutar same Velike Britanije.
Prema podacima navedenima u članku, dijete u šestom razredu na sjeveroistoku Engleske ima oko 30 posto veći rizik od pretilosti nego dijete iste dobi na jugoistoku zemlje.
Zato se problem ne može svesti na:
“Samo manje jedi.”
Što se događa kad prestanu s injekcijama?
To je pitanje koje će postati sve važnije kako terapije budu sve raširenije.
Što nakon prestanka uzimanja lijeka?
Ako se nisu promijenile prehrambene navike, tjelesna aktivnost i odnos prema hrani, sam lijek ne rješava nužno sve što je dovelo do problema.
A kod djece postoji i još jedan rizik.
Mogu početi vjerovati da je svaki problem s tijelom nešto što treba riješiti lijekom.
Premalo kilograma?
Lijek.
Previše kilograma?
Lijek.
Nisam dovoljno mršav?
Lijek.
To je mentalitet koji bi mogao biti puno opasniji od samog broja na vagi.
Kada liječenje postaje pritisak?
Ovdje je ključna razlika.
Ako dijete ima ozbiljnu pretilost i liječnik procijeni da bi GLP-1 terapija mogla pomoći, lijek može biti vrijedan dio liječenja.
Ali ako zdravi tinejdžer želi istu injekciju zato što misli da bi trebao izgledati poput influencera, situacija je potpuno drugačija.
Tada više ne govorimo samo o zdravlju.
Govorimo o pritisku.
O samopouzdanju.
O društvenim mrežama.
I o tome koliko rano djeca počinju vjerovati da s njihovim tijelom nešto nije u redu.
Jedna injekcija ne može riješiti problem
GLP-1 lijekovi mogu biti važan medicinski alat.
Ali nisu čarobno rješenje za dječju pretilost.
Ne mogu zamijeniti zdrave životne navike, podršku obitelji, dostupnost kvalitetne hrane i stručnu pomoć kada je potrebna.
A posebno ne mogu riješiti problem tinejdžera koji nije bolestan, nego je uvjeren da nije dovoljno mršav.
Jer možda najveći problem nije u tome što djeca žele izgubiti kilograme.
Najveći je problem ako počnu vjerovati da njihova vrijednost ovisi o tome koliko ih imaju.
