Sve je više mjesta koja svoja vrata otvaraju kućnim ljubimcima. Kafići, restorani, hoteli i plaže sve češće ističu da su pet friendly, odnosno da su psi i drugi kućni ljubimci dobrodošli. No istodobno se pojavljuje i suprotan trend, mjesta na kojima djeca nisu poželjna.
Tako se na tržištu turizma i ugostiteljstva sve češće mogu pronaći hoteli i restorani koji nude mir i tišinu bez djece, odnosno takozvani “adults only“ ili “child free“ koncept. Dok jedni smatraju da je riječ o legitimnoj ponudi za goste koji žele odmor bez dječje buke, drugi upozoravaju da se time djecu sve više potiskuje iz javnog prostora.
Upravo se o tome sada raspravlja u Italiji, gdje je tema stigla i do politike.
Prihvaćaju se psi, ali ne i djeca
Kako piše Corriere del Veneto, Laura Besio, regionalna vijećnica talijanske stranke Fratelli d’Italia u Venetu, kritizirala je sve rašireniju ponudu objekata koji ograničavaju ili potpuno zabranjuju dolazak djece.
Prema njezinu mišljenju, riječ je o svojevrsnom paradoksu: dok se u Italiji godinama govori o padu nataliteta, demografskoj krizi i potrebi za većom podrškom obiteljima, istodobno se pojavljuje sve više prostora u kojima djeca nisu dobrodošla.
Besio smatra da takav trend nije samo pitanje poslovne politike pojedinog hotela ili restorana, već i šire društveno pitanje. Otvara se, kaže, i pitanje treba li takvu praksu dodatno regulirati.
Hoteli bez djece već postoje
Trend nije samo teorijski. U Italiji već postoje hoteli koji se otvoreno predstavljaju kao adults only ili nude smještaj namijenjen određenim dobnim skupinama.
Jedan hotel u Abanu, primjerice, promovira koncept „Adult-Teen“, u kojem su dobrodošli gosti od 13 godina naviše. Ideja je ponuditi mirnije okruženje parovima, samcima i roditeljima koji žele vrijeme za sebe.
Na sličan način posluju i pojedini hoteli u Jesolu, a prema pisanju Corriere del Veneto, takva vrsta ponude nije potpuno nova. Slični objekti postoje desetljećima, još od 1970-ih i 1980-ih, ali se čini da posljednjih godina dobivaju novu popularnost.
Posebno se takav koncept pojavljuje u termalnom turizmu i planinskim destinacijama.
„Krivi su roditelji, a ne djeca?“
U raspravu su se uključili i predstavnici turističkog i ugostiteljskog sektora.
Massimo Zanon iz Confcommercia smatra da pojedini ugostitelji imaju pravo odlučiti hoće li ograničiti dolazak maloljetnika, ali istodobno upozorava da problem često nije u djeci, nego u ponašanju njihovih roditelja.
Ako dijete trči po restoranu, viče ili ometa druge goste, smatra Zanon, odgovornost je prije svega na roditeljima. Zabrana djeci zato možda nije najbolje rješenje, već znak da dio ugostitelja traži mirnije i predvidljivije okruženje za svoje goste.
S druge strane, turistički stručnjaci upozoravaju da se tržište jednostavno prilagođava potražnji. Ako postoji dovoljan broj ljudi koji žele odmor bez djece, dio hotela i drugih objekata pokušat će upravo njima ponuditi takvu uslugu.
Nekada su postojali „kinder hoteli“, danas je trend drugačiji
Zanimljivo je da je prije postojao i potpuno suprotan trend, hoteli posebno prilagođeni obiteljima s djecom.
Danas se tržište sve više segmentira. Postoje pet friendly, gay friendly, adults only, wellness hoteli, objekti za obitelji s djecom i različiti drugi specijalizirani koncepti.
Predstavnik venecijanskih hotelijera Daniele Minotto za Corriere del Veneto ocjenjuje da je riječ o svojevrsnoj nišnoj ponudi, ali i podsjeća da se turistička industrija oduvijek prilagođavala različitim skupinama gostiju.
U Bibione Pinedi, primjerice, postojalo je i posebno područje na plaži namijenjeno gostima bez djece mlađe od 12 godina. Ove godine takvo je ograničenje ukinuto, ali interes gostiju za njegovo vraćanje, prema navodima iz članka, i dalje postoji.
Gdje završava sloboda poslovanja, a počinje diskriminacija?
Upravo je to pitanje koje bi moglo izazvati najviše rasprave.
Ako hotel jasno navede da ne prima djecu, gost koji traži takav smještaj zna što može očekivati. S druge strane, postavlja se pitanje je li prihvatljivo da dijete bude isključeno iz određenog prostora samo zbog svoje dobi.
Talijanska političarka Besio zato smatra da bi o ovom pitanju trebalo ozbiljno razgovarati i s pravnog aspekta. Spominje se i talijanski propis koji se odnosi na javne ugostiteljske objekte, kao i Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.
No turistički stručnjaci zasad ne smatraju da je riječ o pojavi koja ugrožava cijelo tržište. Ponuda je velika i raznolika, pa odrasli koji žele mir mogu birati takve objekte, dok obitelji i dalje imaju velik broj hotela, restorana i drugih sadržaja prilagođenih djeci.
A što vi mislite, trebaju li djeca biti dobrodošla svugdje?
Jedni će reći da je sasvim normalno da privatni hotel ili restoran sam određuje kakvu atmosferu želi ponuditi svojim gostima. Ako postoje mjesta na kojima su psi dobrodošli, zašto ne bi postojala i mjesta na kojima djeca nisu?
Drugi će pak upozoriti da pas i dijete nisu isto te da stvaranje prostora u kojima djeca postaju „nepoželjna“ šalje lošu društvenu poruku, osobito u vrijeme kada se istodobno govori o padu nataliteta i potrebi za podrškom obiteljima.
Pitanje je zato jednostavno, ali odgovor očito nije:
Je li “child free“ samo stvar izbora i poslovne ponude ili djeci ipak trebamo biti spremni otvoriti vrata gotovo svugdje?
