Hrvatski znanstvenik i bivši saborski zastupnik Tonči Tadić oglasio se nakon jučerašnjeg prosvjednog skupa u Zagrebu, poručivši kako se javna rasprava, prema njegovu mišljenju, previše udaljila od ključnog problema zbog kojeg je skup održan, opasnog otpada u Gospiću i njegova zbrinjavanja.
Tadić navodi kako se nije pretjerano bavio samim prosvjedom, ali da očajnički pokušava objasniti ljudima što smatra stvarnim problemom.
“Problem kojem je posvećen ovaj prosvjedni skup je opasni otpad u Gospiću, točnije njegovo zbrinjavanje“, poručio je.
Sve drugo je marginalno
U objavi se posebno osvrnuo na teme koje su, prema njegovu mišljenju, zasjenile pitanje otpada.
Spominje medijsku pažnju posvećenu emocijama pojedinih sudionika, izjavama poznatih osoba, odjeći i simbolima političara te političkim porukama koje su se mogle čuti na skupu.
Tadić pritom navodi i pitanje broja okupljenih građana.
“Pa čak ni to je li na skupu bilo 55.000, 45.000 ili 35.000 ljudi“, napisao je, smatrajući da ni taj podatak nije ključan u odnosu na problem zbog kojeg je prosvjed održan.
Za mjesec dana nitko se neće sjećati zahtjeva ljudi iz Gospića
Tadić je posebno kritizirao način na koji, prema njegovu mišljenju, mediji prate ovakve događaje.
“Za mjesec dana nitko od prisutnih na skupu se neće sjećati koje su zahtjeve iznijeli ljudi iz Gospića, pa čak ni to tko su bili ti ljudi“, tvrdi Tadić.
Istodobno smatra da će javnosti ostati u sjećanju upravo sporedne teme koje su pratile prosvjed.
“Ali će se svi sjećati gomile marginalnih tema gore navedenih, jer takvi su naši mediji“, poručio je.
Tadić već ima prijedlog rješenja
Za razliku od kritike medijskog praćenja prosvjeda, Tadić navodi i konkretno tehnološko rješenje za problem koji ističe.
Kao mogući odgovor predlaže plazma rasplinjavanje otpada (Plasma Gasification of Waste) te se poziva na postrojenje koje je, prema njegovim riječima, Westinghouse izgradio na japanskom Hokkaidu.
“Košta 94 M EUR, a ovo u Gospiću bi rasplinulo za 110 dana“, tvrdi Tadić.
Prema njegovoj zamisli, takvo bi se postrojenje nakon rješavanja problema u Gospiću moglo koristiti i za druge lokacije na kojima se nalazi opasni otpad.
“Nakon toga bi rasplinulo sve ostale grozomorne deponije opasnog otpada u Hrvatskoj. Uključujući i one po samom Zagrebu“, zaključio je.
Tadić je tako raspravu o prosvjedu usmjerio prema pitanju koje smatra ključnim, kako konkretno i tehnološki riješiti problem nagomilanog opasnog otpada, umjesto da fokus ostane na političkim porukama i osobama koje su sudjelovale na zagrebačkom skupu.
Što je plazma rasplinjavanje otpada i kako bi moglo pomoći u rješavanju opasnog otpada?
Nakon što je hrvatski znanstvenik i bivši saborski zastupnik Tonči Tadić kao moguće rješenje problema opasnog otpada u Gospiću predložio tehnologiju plazma rasplinjavanja otpada, nameće se pitanje kako ta tehnologija zapravo funkcionira?
Plazma rasplinjavanje, odnosno Plasma Gasification of Waste, tehnologija je termičke obrade otpada koja se razlikuje od klasičnog spaljivanja. Umjesto potpunog izgaranja uz obilje kisika, otpad se u reaktoru obrađuje pri vrlo visokim temperaturama i u uvjetima s malo kisika ili bez njega.
Ključnu ulogu ima plazma ionizirani plin koji može dosegnuti ekstremno visoke temperature.
Kako funkcionira plazma rasplinjavanje?
Proces počinje stvaranjem plazme pomoću plazma plamenika. Električna energija prolazi kroz plin, primjerice zrak ili kisik, pri čemu se plin ionizira i nastaje plazma.
Temperatura samog plazma luka može doseći nekoliko tisuća stupnjeva Celzija, dok se u različitim dijelovima sustava postižu vrlo visoke radne temperature.
U takvim uvjetima složene organske molekule iz otpada razgrađuju se, a organski dio materijala pretvara se prvenstveno u sintezni plin, odnosno syngas. Njega se može koristiti za proizvodnju električne energije ili za primjerice toplanu.
Njegove glavne komponente su vodik i ugljikov monoksid, a nakon odgovarajućeg pročišćavanja plin se može koristiti kao energent ili kao sirovina za daljnje kemijske procese.
Što se događa s ostatkom otpada?
Anorganski dio otpada, poput stakla, minerala i drugih materijala, pri visokim se temperaturama tali.
Nakon hlađenja nastaje staklasti materijal koji se naziva šljaka (slag).
Jedna od potencijalnih prednosti ovog procesa upravo je smanjenje volumena krutog ostatka u odnosu na količinu početnog otpada. Međutim, nije dovoljno samo pretpostaviti da je dobiveni materijal siguran – njegova se svojstva moraju provjeriti analizama, osobito kada se obrađuje opasni otpad.
Plazma nije isto što i obična spalionica
Važno je razlikovati plazma rasplinjavanje od klasičnog spaljivanja otpada.
Kod spaljivanja je osnovni proces izgaranje materijala u prisutnosti kisika. Kod rasplinjavanja se nastoji ograničiti količina kisika kako bi se organski materijal pretvorio u plin, umjesto da u potpunosti izgori.
Kod svakog postrojenja za termičku obradu otpada presudni su sastav otpada, način vođenja procesa, pročišćavanje plina, kontrola emisija i zbrinjavanje ostataka.
