Zagrebačka zastupnica Dina Dogan osvrnula se na prosvjed Hodaj za Liku, kojemu se, kako navodi, u početku nije planirala pridružiti. Kaže da su je na sudjelovanje nagovorili prijatelji koji su je, njezinim riječima, doslovno izvukli iz kuće.
“Ajmo, idemo i za Liku, ali idemo i protiv ovog smeća u Gradu, za Jakšu, Resnik, Sljeme, lopovluk u Gradu, aj diži se. Pocrkale su i ribe u Savi“, prenijela je Dogan njihove riječi.
U svom osvrtu navodi kako je na prosvjedu bilo ljudi s različitim motivima. Među sudionicima, ističe, bili su oni kojima je iskreno stalo do zaštite prirode, ali i oni koji su skup iskoristili za prosvjed protiv Vlade ili su ga, kako smatra, pokušali politički prisvojiti.
Posebno se osvrnula na organizaciju prosvjeda i stanje zagrebačkih ulica.
“Hodamo jedva, popikavamo se po Praškoj, kocke polomljene“, napisala je Dogan, dodajući da, prema njezinu mišljenju, organizacija prometa nije bila na odgovarajućoj razini.
Tvrdi da semafori nisu bili prilagođeni prolasku prosvjednika te da su se zbog toga, kako navodi, organizatori na pojedinim semaforima susretali sa zvižducima. Kritizirala je i činjenicu da tramvajski promet nije bio uklonjen s trase kojom su prolazili prosvjednici.
Dogan se pritom ogradila od političkog svrstavanja uz organizatore ili određene političke opcije.
“Ne slažem se s dobrom većinom onoga što radi ova vlada“, poručila je, dodajući kako se, istodobno, protivi onome što smatra mogućim unošenjem nemira u državu.
Naglasila je da na prosvjed, prema vlastitim riječima, nije došla kako bi podržala platformu Možemo!, već zbog Zagreba i zaštite interesa građana.
“Hodala sam za svoj grad i za naše klince“, napisala je.
U nastavku objave Dogan se osvrnula i na pitanje gospodarenja otpadom, istaknuvši da građani, neovisno o političkim razlikama, uglavnom ne žele otpad u svojoj blizini.
“Nitko otpad ne želi u svojem dvorištu. Nitko ne želi spalionicu, nitko ne želi CGO, nitko ne želi kompostane. Pitanje je onda što želimo?“, zaključila je Dogan.
Dina Dogan:
Nisam planirala ići.
Došle moje pucе i fakini i doslovno me izvukli iz kuće. “Ajmo, idemo i za Liku, ali idemo i protiv ovog smeća u Gradu, za Jakšu, Resnik, Sljeme, lopovluk u Gradu, aj diži se. Pocrkale su i ribe u Savi.”
I bilo je svega. I onih kojima je iskreno stalo do prirode, i onih koji su od svega napravili antivladin prosvjed, i onih koji su ovo htjeli privatizirati za sebe.
Hodamo jedva, popikavamo se po Praškoj, kocke polomljene. Pavuna nije mogao organizirati da semafori budu na zelenom za prosvjednike, pa ga se izviždalo na svakom semaforu. Ni tramvaje nisu uspjeli maknuti s trase. Ništa čudno za Zagreb.
Da odmah raščistimo, jer će netko sigurno pitati: ne slažem se s dobrom većinom onoga što radi ova vlada (o itekako sobrom većinom). Ali jeza me prođe kad pomislim na možemovce. Za njih sigurno nisam hodala jer ne mogu dopustiti narativ unošenja nemira u državu.
Hodala sam za svoj grad i za naše klince. To onaj malac genijalac na čelu Grada ne može shvatiti. Pa misli da je i on danas neku pobjedu odnio.
Sutra je novi dan. Nitko otpad ne želi u svojem dvorištu. Nitko ne želi spalionicu, nitko ne želi CGO, nitko ne želi kompostane. Pitanje je onda što želimo?
