Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je na svetkovinu Velike Gospe misno slavlje u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke. U homiliji je govorio o Marijinu Uznesenju, krizi nade u suvremenom društvu, obitelji, mladima i poslanju Crkve.
Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, brojni su hodočasnici u Mariji Bistrici sudjelovali u misnom slavlju koje je u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
U homiliji je nadbiskup poručio da svetkovina Velike Gospe ne govori samo o Mariji, nego i o svakom čovjeku – o njegovu dostojanstvu, životnom smislu i konačnom odredištu.
“Čovjek nije stvoren za nestanak, nego za vječnost“, istaknuo je Kutleša, poručujući da Marijino Uznesenje predstavlja kršćanski odgovor na jedno od najdubljih pitanja suvremenog čovjeka, postoji li život koji smrt ne može uništiti.
Čovjek nije slučaj, broj ni algoritam
Govoreći o čovjekovu dostojanstvu, zagrebački nadbiskup upozorio je na opasnost svođenja čovjeka na njegove sposobnosti, korisnost, društveni status ili biološke karakteristike.
“Čovjek nije slučaj, broj ni algoritam kojim se može upravljati. On je netko, a ne nešto; lice, a ne podatak; osoba stvorena na sliku Božju“, rekao je.
Naglasio je da dostojanstvo čovjeka ne ovisi o njegovu zdravlju, uspjehu, snazi ili društvenom priznanju.
Posebno je pritom spomenuo starije, bolesne, nerođene, nemoćne i odbačene osobe, istaknuvši da one nisu teret, nego osobe koje je Bog stvorio i koje Krist ljubi.
Marijin primjer, kazao je, pokazuje da se čovjekova veličina ne temelji na samodostatnosti, nego na slobodnom prihvaćanju Božje milosti.
Europa, prema Kutleši, pati od krize nade
Jedan od središnjih naglasaka homilije bila je nada.
Kutleša je ocijenio da Europa danas ne oskudijeva znanjem, bogatstvom ni organizacijom, nego da je njezina dublja rana „kriza nade“.
“Kada se izgubi pogled prema nebu, slabi i povjerenje u život, obitelj, budućnost i međusobnu odgovornost“, rekao je.
U tom je kontekstu spomenuo i Hrvatsku, koja, kako je istaknuo, nosi rane ratova, nepravdi i raseljavanja.
Mnogi, upozorio je, strahuju za budućnost svoje djece, dok su brojni otišli iz zemlje, a dio onih koji su ostali pita se kakva ih budućnost čeka.
Hrvatska, prema njegovim riječima, neće imati budućnost samo gospodarskim napretkom.
“Čovjeku treba razlog zbog kojega vrijedi živjeti, ljubiti, zasnovati obitelj, ostati vjeran, žrtvovati se, i na kraju umrijeti s nadom“, poručio je.
Za kršćane, dodao je, taj razlog ima ime Isus Krist.
Duhovni beskućnici suvremenog društva
Poseban dio homilije Kutleša je posvetio ljudima koji, unatoč materijalnom blagostanju, osjećaju duboku osamljenost i gubitak pripadnosti.
Nazvao ih je duhovnim beskućnicima.
To su, prema njegovim riječima, ljudi koji imaju krov nad glavom, ali se ne osjećaju kod kuće; imaju mnoštvo kontakata, ali nemaju zajednicu; imaju informacije, ali ne pronalaze mudrost i smisao.
“Mogu živjeti u obilju, a ipak imati prazno srce“, kazao je.
Upozorio je i na usamljenost mladih, brige roditelja, zaboravljenost starijih te iskustvo ljudi koji su napustili domovinu ili se u vlastitoj zemlji osjećaju kao stranci.
Upravo u tome vidi važnost Marije kao Majke koja čovjeka ne zadržava kod sebe, nego ga upućuje Kristu.
Marija Bistrica kao mjesto nade
Zagrebački nadbiskup istaknuo je i posebno značenje Marije Bistrice za hrvatske vjernike.
“Marija Bistrica nije samo nacionalno svetište. Ovo je mjesto znak da hrvatski narod još uvijek zna gdje tražiti utjehu i izvor životne nade“, rekao je.
Svetište je opisao kao mjesto na kojem se može ponovno pronaći izgubljeni osjećaj pripadnosti, u vjeri predaka, molitvi, zajedništvu i obiteljskom iskustvu.
U vremenu u kojem mnogi ljudi gube svoje korijene, Marija Bistrica, prema njegovim riječima, može biti mjesto njihova ponovnog pronalaženja.
Crkva koja ne evangelizira iznevjerava svoje poslanje
U drugom dijelu homilije Kutleša je govorio o poslanju Crkve.
Pozvao je vjernike da ne ostanu zatvoreni u vlastitu vjeru, nego da poput Marije drugima donose Krista, posebno ljudima koji traže utjehu, oproštenje i nadu.
“Crkva koja ne evangelizira iznevjerava svoje poslanje“, poručio je.
Naglasio je da evangelizacija ne treba biti samo nova strategija ili organizacijski projekt, nego prije svega nova vjernost Evanđelju.
Kršćanska obitelj, kazao je, trebala bi biti mali Nazaret, mjesto molitve, oproštenja, ljubavi i zajedništva.
“Svaka kršćanska obitelj pozvana je biti mali Nazaret: dom u kojemu se moli, oprašta, ljubi i čuva nedjelja kao Gospodinov dan. Svaka župa pozvana je biti dom u kojemu ljudi susreću Krista. A svaki od nas neka se danas upita: komu ovoga tjedna mogu donijeti Kristovu blizinu pomirenjem, posjetom, riječju ohrabrenja ili tihom molitvom? Hrvatskoj nisu potrebni malodušni kršćani. Potrebni su joj muškarci i žene koji vjeruju da je Krist doista uskrsnuo. Potrebni su joj vjernici koji donose mir gdje su podjele, istinu gdje je zbunjenost, ljubav gdje je ravnodušnost i nadu gdje je očaj. To je put kojim je išla Marija. To je put Crkve. To je put na koji smo danas pozvani i mi”, istaknuo je.
Vjernike je pozvao da se nakon hodočašća ne vrate kućama samo s osjećajem lijepog iskustva, nego i s konkretnom odlukom da svoju vjeru žive kroz molitvu, opraštanje, služenje potrebitima i pomoć drugima.
Čovjek koji izgubi nebo, počinje gubiti i zemlju
Na kraju homilije Kutleša je vjernicima poručio da Marijino Uznesenje podsjeća na konačni cilj čovjekova života.
“Nebo nije prazno. Ondje je Krist, raspeti i uskrsli Gospodin. Ondje je Marija, naša Majka, dušom i tijelom proslavljena. Ondje je i cilj našega života“, rekao je.
Pozvao je vjernike da se svojim obiteljima vrate s odlukom da žive ono što vjeruju, čuvaju svoje obitelji, služe potrebitima i donose Kristovu blizinu ljudima koje susreću.
“Marijo, Majko Božja Bistrička, čuvaj naše obitelji. Čuvaj našu djecu i mlade. Čuvaj naš hrvatski narod. Vodi nas svome Sinu. I nauči nas živjeti na zemlji tako da jednom s tobom stignemo u nebo“, zaključio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
