Šesteročlana obitelj Jelinić iz Gospića živi samo kilometar od lokacije na kojoj je nezakonito odložen otpad. Bave se poljoprivredom, imaju vrt i životinje, a strahuju da su voda i zemlja onečišćene. “Želimo da se ovo što prije makne jer će biti pogubno za nas“, poručuje majka četvero djece.
Slučaj nezakonito odloženog otpada u Gospiću za tamošnje stanovnike nije samo političko pitanje niti tema o kojoj se raspravlja u institucijama. Za obitelji koje žive u blizini sporne lokacije riječ je o svakodnevnom strahu za zdravlje, vodu, zemlju i budućnost.
Među njima je i šestočlana obitelj Jelinić, čije je poljoprivredno gospodarstvo udaljeno svega oko kilometar od lokacije na kojoj je odložen otpad.
Novinarka N1 Katarina Plantak posjetila je njihovo gospodarstvo i razgovarala s članovima obitelji koji ne skrivaju zabrinutost zbog situacije.
Imali smo raj na zemlji
Katarina Jelinić, majka četvero male djece, kaže da je obitelj godinama živjela od poljoprivrede i da su svoj dom doživljavali kao raj na zemlji.
Danas, međutim, strahuju da bi onečišćenje moglo ugroziti njihov način života.
“Zabrinuti smo za svoje zdravlje, ovo je jako lijep grad i imali smo raj na zemlji, ali zbog ovog smeća smo zabrinuti za svoje zdravlje, vodu. Suši se drveće, želimo da se ovo što prije makne jer će biti pogubno za nas“, rekla je.
Obitelj uzgaja vlastitu hranu, ima životinje i koristi vodu za zalijevanje.
“Sadimo svoj vrt, imamo svoje životinje i mislimo da imamo zdravo, ali više nemamo. Životinje jedu travu i piju vodu koja više nije tako zdrava, zalijevamo biljke vodom koja je zagađena“, kazala je Jelinić.
Njene tvrdnje o onečišćenju vode i zemljišta dio su zabrinutosti lokalnog stanovništva, dok će stvarni opseg eventualnog onečišćenja i njegov utjecaj na zdravlje morati biti utvrđen odgovarajućim stručnim analizama.
Vodu kupovali, ali troškovi su bili previsoki
Obitelj je u jednom trenutku počela kupovati vodu za piće, no takav način života, kaže Jelinić, nije dugoročno bio financijski izvediv.
“Pijemo vodu iz slavine, tuširamo se tom vodom. Voljela bih da naši nadležni barem našoj djeci u vrtićima i školama omoguće da piju pitku vodu“, poručila je.
Za obitelj koja živi od zemlje pitanje vode posebno je osjetljivo jer ona nije potrebna samo za piće, nego i za vrt, životinje i svakodnevno funkcioniranje gospodarstva.
Nećemo odseliti, ovo je naš dom
Iako su neki njihovi prijatelji zbog straha od posljedica odlučili napustiti područje, Jelinići ne žele otići.
“Naši prijatelji su se odlučili odseliti zbog smeća, ali mi ne mislimo to napraviti jer je ovo naš dom“, rekla je Katarina Jelinić.
Obitelj će, kaže, čekati što će poduzeti nadležne institucije.
“Čekat ćemo kako će se odvijati akcija“, dodala je.
Sin: Želim ostati u Lici i baviti se poljoprivredom
O problemu je za N1 govorio i Dominko Jelinić, Katarinin sin. Njegova najveća briga je budućnost obiteljskog gospodarstva.
„Ako se to ne makne brzo, poljoprivreda će se smanjiti jer to neće imati smisla, životinje će ginuti, trava će biti sve otrovnija i nećemo moći jesti ono što smo sami napravili“, rekao je.
Unatoč strahu, Dominko ne želi napustiti Liku.
“Želim ostati u Lici i baviti se poljoprivredom, ali brinem se zbog smeća“, poručio je.
Vladajućima je uputio jednostavnu poruku:
“Neka maknu smeće i neka nam u školama i vrtićima omoguće pitku vodu, ako se ne može pročistiti iz slavine.“
Vještačenje: Odlagalište je kontinuirani izvor onečišćenja
Podsjetimo, USKOK je ranije objavio rezultate vještačenja provedenog u predmetu protiv bračnog para Šincek, koji se tereti za nezakonito postupanje s otpadom.
Na lokaciji industrijskog kompleksa u Gospiću vještačenjem su utvrđene značajne količine otpada različitog sastava, uključujući opasan i ekotoksičan otpad.
U vještačenju, koje obuhvaća više od 350 stranica, zaključeno je da odlagalište predstavlja kontinuirani izvor onečišćenja s tendencijom širenja ako se ne provedu odgovarajuće sanacijske mjere.
Upravo zato stanovnici koji žive u neposrednoj blizini očekuju što skorije rješenje i konkretne mjere zaštite ljudi i okoliša.
Za obitelj Jelinić pitanje je pritom vrlo jednostavno: žele ostati na svojoj zemlji, nastaviti se baviti poljoprivredom i biti sigurni da voda koju piju, zemlja koju obrađuju i hrana koju proizvode nisu ugroženi.
“Ovo je naš dom“, poruka je obitelji koja, unatoč strahu, ne želi otići iz Like.
