Udruga Franak uputila je otvoreno pismo predsjednici Vrhovnog suda RH i Državnom sudbenom vijeću tražeći pokretanje stegovnog postupka protiv pet sudaca zbog presude vezane uz promjenjive kamatne stope.
Udruga Franak podnijela je novu prijavu i zatražila pokretanje stegovnog postupka protiv petero sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tvrdeći da su u jednom predmetu vezanom uz kredite donijeli arbitrarnu, pravno neutemeljenu i nezakonitu odluku.
U otvorenom pismu upućenom predsjednici Vrhovnog suda RH, a dostavljenom i Državnom sudbenom vijeću, Franak traži pokretanje postupka protiv sudaca Ivana Vučemila, Marine Paulić, Darka Milkovića, Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević.
Spor se odnosi na odluku Vrhovnog suda u predmetu Rev-843/2025, za koju u Franaku tvrde da odstupa od ranije sudske prakse i stvara novu pravnu nesigurnost u predmetima koji se odnose na promjenjive kamatne stope u kreditnim ugovorima.
Prema navodima udruge sporno vijeće pogrešno je tumačilo ugovorne odredbe koje su banci omogućavale jednostranu promjenu kamatne stope i načina njezina obračuna. Smatraju da je riječ o odredbama koje su neodređene te stoga ništetne, dok je Vrhovni sud zauzeo drugačije stajalište.
Franak tvrdi da je sudsko vijeće odluku temeljilo na ranijem predmetu koji, prema njihovoj ocjeni, nije usporediv s konkretnim slučajem te da u obrazloženju nije dovoljno pojasnilo razloge za promjenu pravnog stava.
U prijavi se navodi kako suci nisu slijedili ranije uspostavljenu praksu Vrhovnog suda te da je time narušena pravna sigurnost. Udruga zbog toga traži utvrđivanje moguće stegovne odgovornosti sudaca.
Posebno su ponovno otvorili pitanje mogućeg sukoba interesa jedne članice vijeća, pozivajući nadležna tijela da ispitaju sve okolnosti njezina sudjelovanja u predmetima vezanim uz bankarske sporove.
Iz Udruge Franak poručuju da će nastaviti pravnu borbu za korisnike kredita te inzistirati na, kako navode, dosljednoj primjeni sudske prakse i zaštiti prava potrošača i poduzetnika.
Udruga Franak:
NOVA PRIJAVA I POZIV NA POKRETANJE STEGOVNOG POSTUPKA!
PREDSJEDNICI VRHOVNOG SUDA RH
Na znanje:
DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU
Otvoreno pismo predsjednici Vrhovnog suda RH, predstavka na temelju čl. 46 Ustava RH:
Tražimo pokretanje stegovnog postupka protiv sudskog vijeća u sastavu sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Poštovana predsjednice Vrhovnog suda RH,
predlažemo da pokrenete stegovni postupak protiv sudaca sudskog vijeća VSRH u sastavu sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća.
Navedeno vijeće VSRH donijelo je arbitrarnu, pravno neutemeljenu i nezakonitu odluku 2. rujna 2025. po predmetu Rev-843/2025 te je hotimice u ustaljenu sudsku praksu unijelo novu pravnu nesigurnost.
Sporna sudska odluka konkretnog vijeća suprotna je stabilnoj sudskoj praksi izraženoj u prethodnoj odluci revizijskog suda Rev-667/2023 od 10. srpnja 2024. Pitanje na koje je odgovaralo vijeće VSRH u predmetu Rev-667/2023 glasilo je:
„Je li odredba ugovora o kreditu između banke i trgovca, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika, a kojom se ugovara pravo banke izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ništetna, odnosno protivna odredbi iz čl. 3., ili čl. 269. st. 2., ili čl. 271., ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05)?“.
Odgovor po reviziji Rev-667/2023 glasio je:
„15. S obzirom na to da je citirana ugovorna odredba iz čl. 6. Ugovora protivna odredbama čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271. i čl. 272. ZOO-a kao prisilnim propisima, to je, uzevši u obzir navedeno, pravilan zaključak nižestupanjskih sudova navedena ugovorna odredba ništetna sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.“
Prijavljeno vijeće odlukom Rev-843/2025 presudilo je suprotno od ustaljene sudske prakse. Pritom je prethodno jedno drugo vijeće VSRH koje nećemo ovdje imenovati, dopustilo pitanje na temelju manipulacije tuženika, pitanje koje nema apsolutno nikakve veze s ugovorom koji je bio predmet tužbe, dakle, odlukom Revd-1969/2025 dopušteno je pitanje koje glasi:
“Je li odredba ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i kreditne institucije, koji je potvrđen od strane javnog bilježnika, a kojom je ugovoreno pravo kreditne institucije izvršiti promjenu visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog LIBOR na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama kreditne institucije, protivna odredbi iz čl. 3., ili čl. 10. st. 3., ili čl. 269. st. 2., ili čl. 271. ili čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05)?”
To pitanje uopće nije smjelo biti dopušteno, i revizija je trebala biti odbačena, jer ugovorna odredba o kojoj se raspravljalo uopće nije tako glasila. Da bismo dokazali da pitanje nema nikakve veze s ugovornom odredbom o kojoj treba odlučiti je li ništetna dajemo ovdje izvadak ugovorne odredbe koja je bila predmetom utvrđenja ništetnosti, koja glasi (izvorno je preslikana iz ugovora o kreditu po predmetu Rev-843/2025):
“Banka je ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alep Adria Bank ili drugog akta banke.”
Dakle, u konkretnoj ugovornoj odredbi piše da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, a ne sukladno „kretanju i dinamici promjene ugovorenog LIBOR na tržištu kapitala“. Odredba je to koja dopušta banci da mijenja i način obračuna, a to znači da više ne primjenjuje Libor, nego da primjenjuje bilo što, npr. oblake koji plove po nebu – zbog čega je takva odredba neodrediva i time ništetna.
Sudsko vijeće koje je o tome odlučivalo, bilo zbog površnog vođenja predmeta ili ignoriranja pozitivnih propisa, dopustilo je reviziju po pitanju koje uopće nije važno za predmetni spor, nego je pitanje trebalo glasiti potpuno identično pitanju iz odluke Rev-667/2023 budući da se radi o identičnim ugovornim odredbama.
I onda se vijeće koje je odlučivalo o reviziji, ponovno zbog površnog vođenja predmeta ili ignoriranja pozitivnih propisa, pozvalo na odluku Rev-704/2024 koja je imala isto pitanje kao i predmet Rev-843/2025, mada ta dva predmeta jedan s drugim nemaju veze, a da nemaju veze dokaz je izvadak iz ugovora o kreditu čija se odredba propitivala u predmetu Rev-704/2024, koja je glasila:
“Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjene ugovorenog Euribor/Libor na tržištu kapitala.”
Očigledno je da je članak 5. toga ugovora iz predmeta Rev-704/2024 valjan, jer se poziva na Euribor, dok članak 6. spornoga ugovora iz predmeta Rev-843/2025 nije valjan, budući da on ovlašćuje banku jednostrano promijeniti način obračuna kamate, a to znači da se u tom slučaju ne primjenjuje ugovoreni članak 3. s Liborom, nego se primjenjuje bilo koja, i bilo kakva odluka banke – što je očigledna neodredivost ugovorne odredbe o cijeni.
Radi se o svjesnom i namjernom manipuliranju pravima i obvezama ugovornih strana, gdje se prijavljeno vijeće pozvalo na prijašnju odluku Rev-704/2024 (piše u odluci pogrešno 7047/2024) gdje predmetni ugovor uopće nema istu ugovornu odredbu, dapače, predmetni ugovor ima valjanu ugovornu odredbu te je Rev-704/2024 pravilno utvrđena odluka te se ta odluka odnosi na Slavonsku banku, dok se sporni predmet Rev-843/2025 odnosi na Addiko banku.
Da stvar bude gora u svojoj odluci Vijeće nije napisalo niti jednu jedinu riječ obrazloženja za odluku koju donosi što je ispod svih ustaljenih i traženih ustavnopravnih i konvencijskih kriterija pri donošenju sudske odluke, pogotovo revizijskog suda. Takvo odlučivanje predstavlja arbitrarnost i samovolju što predstavlja kršenje sudačke obveze.
Naglašavamo, banka (ponovo Addiko banka kao kod naše prijave od 8.6.26.) nije kamatnu stopu mijenjala na temelju ugovorenih parametara, nego je ona kamatnu stopu određivala vlastitim odlukama koje nemaju NIKAKVE veze s ugovorenim parametrima, i baš to je i bila namjera banke, da može u slučaju pada vrijednosti promjenjivog parametra kamatnu stopu zadržavati na visokim razinama, i baš tako je to i ugovoreno u predmetnom ugovoru – da je banka ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i način obračuna sukladno nekakvoj novoj odluci, a ne sukladno promjeni Libora. Banka je tako stvorila privid valjanosti, a u biti se ponašala nezakonito, nepošteno i suprotno obveznom pravu.
Tu i takvu praksu evo sada i drugo vijeće Vrhovnog suda RH prikazuje valjanom ugovornom praksom banaka. Time ta vijeća VSRH žele omogućiti bankama da potraživanja njihovih klijenata odu u zastaru potraživanja, jer je evidentno da banke nisu postupale po valjanim odredbama, nego su kamatnu stopu mijenjale bez primjene parametara.
Ne možemo se oteti dojmu da je Vrhovni sud kontaminiran utjecajem bankarskog lobija, i da Vrhovni sud svim silama želi zadržati bankama novac koji su one de facto OPLJAČKALE i poduzećima, i potrošačima. Pritom se odnosno vijeće poziva na sudsku praksu koja nema nikakve veze s predmetnim ugovorom, i koja uopće nije primjenjiva na predmetni ugovor o kreditu, a isto tako se i vijeće koje smo prijavili 8.6.26. pozivalo na odluku Rev-704/2024, dok u predmetnom ugovoru također uopće nema ugovorne odredbe koja se proglašava valjanom.
Zaključujemo da je sudsko vijeće učinilo čitav niz propusta:
1. Nije s razumijevanjem pročitan sadržaj ugovorne odredbe za koju se propituje valjanost.
2. Neodrediva kamatna stopa pravnom manipulacijom prikazana je odredivom.
3. Odluka je povezana s predmetom čije ugovorne odredbe nemaju nikakve veze s novom odlukom.
4. Zbog neshvaćanja ugovornih odredaba, neshvaćanja očigledne manipulacije banke kod ugovaranja kredita, vijeće je pokušalo onemogućiti tužitelja u ostvarenju njegovih prava utvrđivanjem zastare potraživanja uslijed valjanosti odredbe koja je ipak nevaljana, nepoštena i ništetna.
5. Vijeće nije slijedilo ustaljenu praksu ovog suda po pitanju odredbe o kamati koja se mijenja odlukom banke.
Ukratko, odluka o kojoj govorimo suprotna je obveznom pravu i suprotna prethodno ustaljenoj sudskoj praksi po ovom pitanju s kojom je praksom Vijeće bilo upoznato, nego je Vijeće umjesto toga za primjer uzelo odluku koja s predmetom nema nikakve veze što predstavlja zlouporabu sudačke dužnosti.
U skladu sa svim navodima zahtijevamo da pokrenete postupak stegovne odgovornosti protiv odnosnoga sudskog vijeća Vrhovnog suda RH zbog sljedećih razloga iz članka 62. Zakona o državnom sudbenom vijeću:
1. Zbog ponašanja suprotnog temeljnim načelima Kodeksa sudačke etike, i to:
– iz točke 2. KSE-a, zbog neustavnog i nezakonita suđenja
– iz točke 5., zbog pristranosti u odlučivanju u korist tuženika nepoštenog stjecatelja
– iz točke 6., zbog nedovoljne razine znanja u odlučivanju u konkretnom predmetu, gdje očigledno suci nisu znali pročitati pravilno ugovorne odredbe, koje su nedvojbeno neodredive
– iz točke 8., zbog narušavanja ugleda Vrhovnog suda svojim površnim suđenjem uslijed neshvaćanja spornih ugovornih odredaba.
2. Zbog izazivanja poremećaja u radu suda, budući da je odlukom suđeno suprotno višegodišnjoj stabilnoj sudskoj praksi.
3. Zbog nanošenja štete sudačkom ugledu suđenjem koje je protivno obveznom pravu u materijalno-pravnom smislu, gdje je sudsko vijeće neodredivu ugovornu odredbu proglasilo odredivom kako bi pomoglo bankama da zadrže novac zbog zastare potraživanja njihovih opljačkanih klijenata.
Ponovno Vam ukazujemo na sukob interesa sutkinje Senije Ledić, čija sestra se nalazi u upravljačkim strukturama OTP banke d.d. te je bila višegodišnja visokopozicionirana menadžerica u drugim bankama, zbog čega je sporna njezina nepristranost i objektivnost u suđenju. Predlažemo da kao dokaz ovih navoda izvršite uvid u njezine odluke od imenovanja sutkinjom Vrhovnog suda RH u kojima je redom sve presude donijela u korist banaka, odluku o tome kako ugovori o kreditima nisu ništetni, odluku o tome kako potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na puno obeštećenje i sada odluku o tome kako je navodno dopuštena ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope. Preostaje još samo odluka kako odredba ugovora o kreditu u švicarskim francima ipak nije nepoštena i ništetna.
Suđenje koje opisujemo, i koje se pojavilo najmanje dvaput u dvama različitim vijećima, teški je nasrtaj na prava poduzetnika s kojima su banke ugovarale dvostruke ugovorne odredbe, jednom člankom da će se kamatna stopa mijenjati u skladu s maržom i promjenom Euribora/Libora te drugim člankom da je banka ovlaštena mijenjati način obračuna i visinu kamatne stope odlukom, neovisno o Euriboru/Liboru.
Molimo da nas obavijestite o poduzetim mjerama i pokretanju stegovne odgovornosti za konkretno sudsko vijeće VSRH.
Srdačan pozdrav!
Voditeljica Ureda Udruge Franak
Sandra Žiga
Udruga Franak traži postupak protiv ovih sudaca: Sude protivno zakonu…
