Mario Jareb hrvatski je povjesničar i znanstvenik koji se u svom radu ponajviše bavi poviješću iz vremena Drugog svjetskog rata.
Diplomirao je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1994. godine i iste godine magistrirao je na Central European University, dok je doktorat stekao 2003. godine obranivši disertaciju pod naslovom “Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine”.
Dugogodišnji istraživač NDH i ustaškog pokreta
Od 1995. zaposlen je u Hrvatskom institutu za povijest, gdje istražuje političku i vojnu povijest NDH, ustaško-domobranski pokret te teme vezane uz Drugi svjetski rat u Hrvatskoj.
Tijekom karijere objavio je brojne znanstvene i stručne radove te više knjiga o povijesti NDH, ustaškog pokreta i političkih procesa u Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata. Uz političku povijest, bavio se i poviješću sporta.
U podcastu Hrvatska uživo objašnjavao je događaje prije i poslije Bleiburške tragedije, kao i sustav eliminiranja ljudi koji je već postojao kod Staljina, a nastavljen je za vrijeme komunističke revolucije u Jugoslaviji u poraću.
Pogledajte podcast:
Jareb je govorio o završnim danima Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, masovnom povlačenju prema Austriji i zločinima počinjenima nakon sloma Nezavisne Države Hrvatske.
Na početku razgovora Jareb je istaknuo kako je tijekom travnja 1945. postalo jasno da je slom Treći Reich neizbježan te da se teritorij NDH sveo na područje oko Zagreba i sjeverne Hrvatske.
“Tijekom travnja 1945. mnogima je već bilo jasno kakav će biti ishod rata. NDH je teritorijalno bila svedena na ostatke ostataka svojega područja, a početkom svibnja bilo je jasno da je poraz Trećeg Reicha i njegovih saveznika neizbježan”, rekao je Jareb.
Ljudi su bježali iz straha
Po njegovim riječima prema Zagrebu su tada pristizale velike skupine izbjeglica iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ponajviše zbog straha od dolaska jugoslavenske vojske i uspostave komunističke vlasti.
“Mnogi ljudi nisu nužno bili povezani s vlastima NDH, ali su se povlačili zbog straha pred dolaskom novih pobjednika i svega što je nosila obnova Jugoslavije pod komunističkim režimom”, kazao je.
Dodao je kako je Zagreb u prvim danima svibnja 1945. bio preplavljen izbjeglicama, vojnim postrojbama i skupinama koje su se pokušavale povući prema Austrija.
“Pretpostavlja se da je u Zagrebu tada bilo možda i nekoliko stotina tisuća ljudi više nego inače”, rekao je.
Povlačenje prema Austriji i “iluzija” o zaštiti Zapada
Jareb podsjeća kako je odluka o povlačenju donesena 6. svibnja 1945., kada je vrh NDH krenuo prema Austriji s ciljem predaje zapadnim saveznicima.
“Postojala je iluzija da bi zapadni saveznici mogli zaštititi hrvatske izbjeglice ili da bi u nekom budućem sukobu Zapada i Sovjetskog Saveza hrvatske vojne snage mogle imati određenu ulogu. Pokazalo se da su to bile potpune iluzije”, rekao je.
Industrija zločina
Govoreći o poslijeratnim likvidacijama Jareb tvrdi da su jugoslavenske komunističke vlasti već tijekom 1944. provodile uhićenja i smaknuća političkih protivnika i osoba koje su smatrane prijetnjom novom režimu.
Kao primjer naveo je Pogubljenja na Daksi, gdje su nakon ulaska partizanskih snaga ubijeni brojni dubrovački građani.
“Ono što se događalo u Teznom i drugim mjestima pokazuje da se radi o svojevrsnoj industriji zločina. Kada imate desetke tisuća ljudi na jednom prostoru, tada se otvara mogućnost za masovne likvidacije kakve su i počinjene”, upozorio je.
Komunistički sustav neprijateljima je smatrao sve koji bježe
Na pitanje zašto su partizanske vlasti jednako tretirale civile i vojnike Jareb je odgovorio kako u tadašnjoj komunističkoj ideologiji nije postojala velika razlika između njih.
“U komunističkoj vizuri svi oni koji bježe pred novim vlastima smatrani su neprijateljima. Uništenje neprijatelja bilo je sastavni dio takvog sustava, a jugoslavenski komunisti taj su model preuzeli od sovjetskog režima”, rekao je.
Zaključio je kako su vlasti nakon rata u svim ljudima koji su se povlačili prema Austriji vidjele potencijalne protivnike novog poretka.
” Ako ste pripadnik takvog sustava i ideologije, onda čovjek koji bježi pred vama, bez obzira je li u vojnoj odori ili civilnoj odjeći, postaje neprijatelj”, zaključio je dr. Jareb.
