Ugledni psihijatar dr. Herman Vukušić uputio je otvoreno pismo saborskoj zastupnici Možemo Sandri Benčić povodom 81. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta, apelirajući na nju da oda počast bleiburškim žrtvama na način na koji je prije nekoliko godina odala počast civilnim žrtvama Domovinskog rata u Vukovaru.
U pismu Vukušić navodi kako dio političkih struktura bliskih Benčić na bleiburške događaje gleda kao na “pravednu kaznu“, no unatoč tome poziva se na njezinu humanost i suosjećanje prema svim žrtvama. Podsjeća pritom na njezin čin bacanja vijenca u Dunav za civilne žrtve Domovinskog rata, izrazivši želju da sličnu gestu učini i za stradale nakon Drugog svjetskog rata.
Psihijatar u pismu iznosi i osobnu obiteljsku priču o svom djedu Petru Rajkoviću, zvanom Pejo, koji je radio kao lugar u Petrinji, a pred kraj rata mobiliziran je u domobrane te je završio na Bleiburgu, nakon čega ga obitelj više nikada nije vidjela.
“Još jednom apeliram na tvoju ljudskost koju si u Vukovaru pokazala prije par godina i molim te da ovih dana odaš takvu počast i bleiburškim žrtvama“, napisao je Vukušić, zahvalivši unaprijed “u ime djeda Peje“.
U završetku pisma spominje i obitelj Ritter, navodeći kako vjeruje da bi takav čin bio drag i toj “iskorijenjenoj obitelji“, uz čiju je, kako tvrdi, oduzetu zemlju Benčić provela dio djetinjstva i mladosti.
Otvoreno pismo:
PISMO SANDRI BENČIĆ POVODOM OBLJETNICE BLEIBURGA🙏 🇭🇷
Draga Sandra,
pišem ti ovo pismo povodom nadolazeće 81. godišnjice Bleiburške tragedije i Križnog puta.
Znam da u redovima tebi bliskih političkih struktura mnogi na taj pokolj više desetaka tisuća vojnika i civila gledaju kao na “pravednu kaznu”, ili što bi Ivo Goldstein rekao “vae victis” (jao pobijeđenima pr. ur.) – pravo pobjednika na osvetu.
Bez obzira na to, a ponukan tvojim činom bacanja vijenca u Dunav od prije tri godine za sve civilne žrtve Domovinskog rata, ja apeliram na tvoju humanost i molim te da nešto takvo sada učiniš i za bleiburške žrtve.
Kako se ovih dana mnogo pisalo i govorilo o tvojem djedu, u privitku ovog mojeg pisma prilažem i fotografiju svojeg djeda, Petra Rajkovića zvanog Pejo, koji je bio lugar u Petrinji do pred sam kraj Drugog svjetskog rata.
Tada je mobiliziran u domobrane i sudbina ga je odvela put Bleiburga, gdje je možda sreo i nekoga od tvojih predaka, ali vjerojatno u drugoj uniformi.
Peju više nikada moja obitelj nije vidjela.
Stoga, još jednom apeliram na tvoju ljudskost koju si u Vukovaru pokazala prije par godina i molim te da ovih dana odaš takvu počast i bleiburškim žrtvama.
U ime mog djeda Peje iskreno hvala unaprijed,
Herman
P.S.
Ma gdje sada bili, siguran sam da bi ovaj tvoj čin bio drag i iskorijenjenoj obitelji Ritter, uz čiju si otetu zemlju provela veliki dio svojeg djetinjstva i mladosti.
Pupovac nije, ali Sandra Benčić je: U Vukovaru bačen vijenac za sve “civilne žrtve rata”








