Saborska zastupnica SDP-a Ivana Marković objavila je da je protiv osobe koja joj je prijetila smrću podignuta optužnica prema članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.
Poručila je kako njezina objava nije motivirana osobnim razlozima, nego željom da upozori na sve češće prijetnje i govor mržnje kojima su izložene žene u javnom prostoru.
“Nijedna javna osoba, a pogotovo žena koja je javno prisutna, politički aktivna, glasna ili možda ambiciozna da ostavi trag, ne bi smjela prihvatiti prijetnje, mržnju i ponižavanje kao ‘normalan dio posla’“, napisala je Marković.
Istaknula je kako se žene u politici i javnom životu često ne procjenjuje samo prema radu i rezultatima, nego i prema izgledu, privatnom životu ili samoj činjenici da imaju jasan stav. Dodala je da vjeruje u odgovornost institucija te da društvo u kojem prijetnje postanu prihvatljive “prestaje biti sigurno za sve“.
U nastavku na objavu Marković se osvrnula i na, kako kaže, svakodnevni “inbox folklor“ prijetnji i uvreda koje prima putem društvenih mreža. Na ironičan način opisala je obrasce takvih poruka – od anonimnih profila bez identiteta, pravopisno nepismenih sadržaja, do nacionalističkih uvreda i poruka mržnje.
“Obavezno se ubaci riječ ‘srpsko’. Bez toga poruka ne vrijedi“, napisala je zastupnica, dodajući kako je posebno zabrinjava normalizacija poruka tipa “sama si kriva“ ili “što ne šutiš“, koje, prema njezinim riječima, pokazuju duboko ukorijenjene predrasude prema ženama koje javno istupaju.
Na kraju je poručila kako ju “fascinira količina energije“ koju pojedinci ulažu u širenje mržnje putem lažnih profila te zahvalila svima koji biraju argumente umjesto vrijeđanja i prijetnji.
“Vodič za inbox folklor
Zabavljaju me domišljatosti sličnih poruka pa sam ih par preklopila i usporedila. Došla sam do nekoliko potvrđenih karakteristika:
1. Pošiljatelj je uvijek profil bez imena i prezimena. Naravno, jer pravi domoljub nikad ne otkriva identitet. Heroj, a ne pi***.
2. Pravopis je uvijek brutalno pregažen. Tolika ljubavi prema Hrvatskoj da ni hrvatski jezik ne bi preživio.
3. Dramaturgija poruke ide kroz nekoliko faza: od onoga standardnog “ne voliš Hrvatsku”, “komunjare i sl.”, pa do “mrš iz Hrvatske”. Samo čekam da mi službeno uruče rješenje o deportaciji. I sve to u jednoj rečenici bez točke. Čovjek se zaprepasti impresivnosti izričaja.
4. E sad, must have. Obavezno se ubaci riječ “srpsko”. Bez toga poruka ne vrijedi. Jednostavno nema drame. To “srpsko” daje dinamiku poruci. Odlučnost. Ozbiljnost. Srbijanko, otac Srbin, mater Srpkinja… sve pali. To je apsolutni must have svake takve poruke.
5. Onda dolazimo do patnje. Patnja je ključna. Mučenički hrvatski narod, a kao uzrok patnje kroz sva stoljeća je osoba kojoj je poruka upućena. Od stoljeća sedmog…
6. I moje najdraže. “Sama si kriva”. “Što ne šutiš?” i slično su uobičajene fraze na to kada se upozori na govor mržnje ili prijetnju. Naravno ako si žena trebaš šutjeti, slušati i biti prekrivena . Ne provocirati mačo domoljube.
Uvijek me fascinira količina energije. Zamisli ispunjenog dana. Sjediš doma, otvoriš lažni profil “Garoful Dalmacija”, napišeš tri odlomka nepismenog bijesa i misliš: “Eto ti sad.” Kakav dan!
Baš dirljivo. Toliko emocije, toliko gramatike, toliko kućnog odgoja na jednom mjestu. Hrvatski domoljubni duh stvarno živi”, objavila je Marković.
