Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Zagreb 8. svibnja 1945., uspostavljena je nova vlast pod vodstvom Jugoslavenske armije. Tim je događajem završila vlast NDH u glavnom gradu, no razdoblje neposredno nakon toga i danas izaziva brojne rasprave u javnosti i među povjesničarima.
Povijesni kontekst i prijepori
Povijesni izvori potvrđuju da su u operaciji ulaska u Zagreb sudjelovale postrojbe više armija, uključujući jedinice pod zapovjedništvom generala Koče Popovića i Peke Dapčevića.
Nakon završetka borbi uspostavljen je sigurnosno-represivni aparat u kojem su ključnu ulogu imale službe OZNA i KNOJ, pod političkim vodstvom Aleksandra Rankovića.
Dio povjesničara i istraživača navodi da je u tom razdoblju došlo do likvidacija bez suđenja, dok drugi upozoravaju na potrebu opreznog i dokumentiranog pristupa jer broj žrtava i okolnosti stradanja nisu do kraja istraženi.
Više od tisuću potencijalnih stratišta
Prema podacima različitih istraživanja i udruga, na području Hrvatske evidentirano je više od tisuću lokacija koje se povezuju s poslijeratnim likvidacijama. Na području Zagreba i okolice spominje se više desetaka takvih mjesta, no mnoge lokacije još uvijek nisu sustavno istražene niti forenzički obrađene.
Obilazak lokacija u Dubravi i Granešinskim Novakima
Skupina branitelja i građana u rujnu 2025. obišla je nekoliko lokacija na području istočnog dijela Zagreba koje smatraju potencijalnim stratištima. Među njima su područje u Gornjoj Dubravi (Ljubijska ulica) i šumsko područje u naselju Granešinski Novaki.
Prema njihovim tvrdnjama, na tim su lokacijama nakon Drugog svjetskog rata ubijeni civili, a obavljene su i neke ekshuacije.
Veterani 145. brigade HV-a Dubrava objavili su snimke nakon tih ekshumacija.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Zagreb 8. svibnja 1945. jedinica 45. Divizije JA, a zatim 28. i 39. divizije, koje su pripadale II. armiji JA-a kojom je zapovijedao general Koča Popović započela je masovna egzekucija „nepoćudnih“ Hrvata bez suđenja i bez svjedoka…
U noći od 8. na 9. svibnja 1945. u Zagreb su, s istočne strane, ušle jedinice I. armije, kojima je zapovijedao general Crnogorac Peko Dapčević.
I tu su, međutim, najistureniji bili Srbi – konkretno, 21. srpska divizija koja je u tim borbama, na istočnoj periferiji grada, odigrala daleko najznačajniju ulogu.
A onda je, 9. svibnja 1945., u popodnevnim satima, iz pravca Dubrave, u Zagreb, na Jelačićev trg, paradno umarširao 10. “zagrebački” korpus, sa svečanom glazbom svoje 32. divizije. On u operaciji oslobođenja Zagreba nije ni na koji način sudjelovao jer je, kada je grmjelo i sijevalo (a i to samo u relativnom smislu), od glavnoga grada Hrvatske bio udaljen čak nekoliko desetaka kilometara (i to negdje između Varaždina i Zagreba).
Odmah je uspostavljena nova vojno-politička i represivna vlast te je glavna uloga u represiji imala OZN-a i KNOJ-a (Korpus narodne odbrane Jugoslavije) na čelu s Aleksandrom Rankovićem.
Samo na području grada Zagreba i Zagrebačke županije zabilježeno je više od 120 stratišta a na području cijele Hrvatske više od tisuću koje do danas još uvijek nisu do kraja istražene.
Zbog činjenice da su nakon 1945. god. stradali brojni Hrvati kojima se do danas ne zna za grob i grobište ali i zbog činjenice da u modernoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj postoje državne institucije kao i niz nevladinih udruga s dovoljno volje i razložnosti da se kroz cjelovit nacionalni projekt istraže sve komunističke jame i grobišta i da se izvrši ekshumacija te dostojanstveno i civilizirano pokopaju sve žrtve komunističkog režima, kažu Veterani 145. brigade Dubrava.
Djed Sandre Benčić ubojica i kradljivac
Kako je i ugledni psihijatar dr. Herman Vukušić napisao na fb-u, prilikom nedavnih iskapanja pogrebnih ostatataka žrtava masovnih pogubljenja komunističko-partizanskog režima po “oslobođenju” Zagreba u svibnju 1945. godine u šumi Lešće u zagrebačkoj Dubravi, otkrivač ovog stratišta Josip Križ pred više nacionalnih televizijskih kuća iznio je teške i direktne optužbe na račun djeda saborske zastupnice Sandre Benčić.
No, to nisu objavile televizije, nijedna.
Naime, Križ je pred kamarama, uz poruku Sandri Benčić – neka me tuži ako nije istina, rekao što u je baka ispričala.
Po priči svjedokinje, u Poznanovcu je Benčićkin djed “osloboditelj” likvidirao 1945. čovjeka i oteo mu farmu konja. Bacio ga je uz neki potok u rupu.
Slavi li Tomašević ovo: U Zagrebu još dvije masovne grobnice partizanskih zločina. A ima ih puno…
