U Zagrebu otkrivene nove masovne grobnice, kako smo danas ranije javili, pronađeni su posmrtni ostaci najmanje 23 osobe partizansko komunističkih zločina počinjenih nakon ulaska partizana u Zagreb. Gradonačelnik Tomislav Tomašević masno gradskim novcem plaća proslavu toga ulaska partizana u Zagreb nakon kojeg su počinjeni stravični ratni zločini.
Na području Zagreba, u šumi Lešće u Gornjoj Dubravi, pronađene su još dvije masovne grobnice s posmrtnim ostacima najmanje 23 osobe iz razdoblja Drugi svjetski rat i neposrednog poraća.
Riječ je o nastavku terenskih istraživanja koje provodi Ministarstvo hrvatskih branitelja, nakon što su ranije na području Čučerja pronađeni ostaci triju žrtava.
Na lokaciji je boravio potpredsjednik Vlade i ministar Tomo Medved, koji je istaknuo da je riječ o žrtvama poslijeratnih zločina iz 1945. i 1946. godine. Prema dosadašnjim nalazima, u jednoj grobnici pronađeni su ostaci najmanje 13 osoba, a u drugoj najmanje 10.
“Naš je cilj pronaći sve žrtve i omogućiti im dostojan pokop. Nijedan zločin i nijedna žrtva neće biti zaboravljeni”, poručio je Medved.
Istraživanja na širem području Zagreba dio su sustavnog rada na otkrivanju masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata i poraća. Prema podacima Ministarstva do sada su na području grada istražene desetci lokacija, a ekshumirani su posmrtni ostaci stotina žrtava.
Ministarstvo navodi kako je u posljednjih deset godina diljem Hrvatske istraženo više od 630 lokacija, provedene su ekshumacije na više od 90 lokacija u 16 županija te su ukupno ekshumirani posmrtni ostaci više od 2200 žrtava, a za njih 2046 organiziran je dostojanstven posljednji ispraćaj.
Paralelno s tim aktivnostima, naglašava se kako prioritet ostaje i potraga za nestalima iz Domovinskog rata.
Teški zločini u Zagrebu nakon 8. svibnja 1945.
Nakon ulaska jedinica 21. srpske divizije i drugih postrojbi Jugoslavenske armije u Zagreb 8. svibnja 1945., odmah je uspostavljena nova vojno-politička vlast. Ključnu ulogu u represiji imala je OZNA, na čelu s Aleksandrom Rankovićem na saveznoj razini. Prema tumačenju povjesničara Marka Ardizzonea, depeša koju je OZNA za Hrvatsku poslala Rankoviću 13. svibnja 1945. sugerira nezadovoljstvo brojem likvidiranih “narodnih neprijatelja” i implicira potrebu za odlučnijim djelovanjem, stoji na Wikipediji.
U knjizi Jugoslavenski komunistički zločin – strijeljane osobe u Zagrebu 1945.–1946. autori Petar Mamić i Fabijan Dumančić iznose da je Vojni sud Komande grada Zagreba donio 804 presude na smrt strijeljanjem, Vojni sud II. Komande grada Zagreba 57 presuda na smrt strijeljanjem, a Divizijski vojni sud u Zagrebu još 230 presuda strijeljanjem.
Sačuvani su podatci iz Zagreba o bolesnicima smještenima u Bolnici Sestara Milosrdnica i tzv. Zakladnoj bolnici (Ulica sv. Duha 60). Blanka Matković 2011. godine objavljuje poimenične podatke za 4791 bolesnika i ranjenika iz redova poraženih vojski koji su odvedeni iz bolnica i ubijeni na raznim stratištima.
U svibnju 1945. godine, neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, na području dvorišta tadašnje Pedagoške akademije (danas Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) u Savskoj cesti 77, prema svjedočanstvima nekih svjedoka, počinjena su masovna pogubljenja. Prema dostupnim informacijama i svjedočanstvima, žrtve su bili zarobljeni njemački i hrvatski vojnici, a neki izvori procjenjuju da ih je bilo i do 300, među kojima i značajan broj ranjenika. Kao primarni svjedoci ovih događaja navode se tadašnji stanovnici zagrebačkog naselja Vrbik, koje se nalazilo u neposrednoj blizini akademije.
Na temelju svjedočanstava i inicijativa udruga, Državno odvjetništvo RH je 2008. godine pokrenulo istragu o navodnim masovnim pogubljenjima u dvorištu tadašnje Pedagoške akademije. Svjedoci su navodili da su žrtve bili zarobljeni njemački i hrvatski vojnici, uključujući ranjenike iz obližnje improvizirane vojne bolnice. Prema službenim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja iz 2018. godine, iz dvije masovne i jedne pojedinačne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 25 osoba.
