Vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić reagirao je na odluku zagrebačke Gradske skupštine o uklanjanju imena ulice nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića. U priopćenju objavljenom 22. listopada na stranici Katoličke tiskovne agencije (KTA), Puljić je odluku nazvao ideološkom i nečasnom, a kritizirao je i one koje je opisao kao rigidno lijevu i projugoslavensku stranku.
“Uvijek vjerujem da će dobro i istina pobijediti. Nadao sam se, istina ne previše, da će se to zbiti i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i da će tamošnja većina odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama”, napisao je Puljić.
Naziv ulice Ivana Šarića uklonjen je s karte Zagreba u sklopu odluka kojima se, kako su naveli iz Gradske skupštine, uklanjaju imena spornih osoba iz prošlosti, povezivanih s ustaškim režimom i NDH. No, kardinal Puljić takve odluke oštro odbacuje i smatra da se Šariću time čini nepravedna i ideološki motivirana difamacija, bez dokazane krivnje.
“Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i ustaše, nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju.”
Ivan Evanđelist Šarić (Dolac, Travnik, 27. rujna 1871. – Madrid, 16. srpnja 1960.) bio je vrhbosanski nadbiskup od 1922. do 1945. godine. Kardinal Puljić u priopćenju ističe da je Šarić bio prvi prevoditelj cijele Biblije na hrvatski jezik (1940.–1943.), graditelj crkve sv. Josipa u Sarajevu te književnik, čija su djela, prema njegovim riječima, danas nepoznata široj hrvatskoj javnosti.
Posebno ističe da se Šariću, unatoč optužbama, nikada nije sudilo, niti je osuđen za bilo kakvo kazneno djelo.
“Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije! No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio,” ističe Puljić.
Puljić podsjeća da se Šarić krajem rata, poput brojnih Hrvata, povukao prema Zapadu, gdje je i umro u emigraciji. Njegovi posmrtni ostaci danas počivaju u sarajevskoj crkvi sv. Josipa, koju je sam dao izgraditi.
Klevete iz komunističke ‘istorije’
Kardinal posebno oštro kritizira ideološku pozadinu odluke gradske vlasti:
“Govorili su da su se posavjetovali s povjesničarima, ali lako je uočiti, samo s onima iz njihova ‘ideološkog kluba’. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj ‘istoriji’ i njihovoj ‘istini’, i danas kleveta – nedopustivo je.”
Ističe i da se u Zagrebu i dalje nalaze ulice nazvane po osobama koje su, prema njegovim riječima, okrvavile ruke krvlju hrvatskog naroda, a koje nitko ne dira.
“Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske”, napisao ej.
U zaključku, Puljić poručuje da zlo ne može imati zadnju riječ i završava priopćenje biblijskim tonom:
“Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa.”
Cijelo priopćenje:
“Uvijek vjerujem da će dobro i istina pobijediti. Nadao sam se, istina ne previše, da će se to zbiti i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i da će tamošnja većina odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama.
Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći – iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i “ustaše”, nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju. Govorili su da su se posavjetovali s povjesničarima, ali lako je uočiti – samo s onima iz njihova “ideološkog kluba”.
Među onima koji su izgubili ulicu nazvanu po svom imenu je i moj predčasnik, vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Reagiram kao njegov nasljednik na stolici vrhbosanskog nadbiskupa, danas u miru.
Upravo svoje umirovljeničke dana provodim u staračkom domu nazvanom po njemu u Lugu pokraj Kiseljaka. Nadbiskup Šarić će zauvijek ostati upamćen kao prevoditelj Biblije na hrvatski jezik u periodu od 1940. do 1943. godine, graditelj prelijepe sarajevske crkve sv. Josipa na Marindvoru (gdje danas počivaju njegovi zemni ostaci u zemlji koju je toliko ljubio) i književnik čija su djela i danas nepoznata, nažalost, široj hrvatskoj javnosti.
Zašto oduzimati taj “trag sjećanja” na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata? Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije!
No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske…
Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj “istoriji” i njihovoj “istini”, i danas kleveta – nedopustivo je.
Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa”.
