Moguće je da se u Hrvatskoj dogodi slično kao u Novom Sadu zato što mi imamo veliki fond javnih zgrada iz tog doba. 60-ih se jako puno gradilo. Problem je u neodržavanju.
Inženjer građevine iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo Juraj Pojatina gostujući u RTL-u Danas analizirao je stravičnu tragediju pada nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu, u kojoj je poginulo 14 osoba, među njima i dvije djevojčice.
Zašto je nadstrešnica pala?
U ovom trenutku nitko ne zna zašto je pala. Mi možemo komentirati kako je pala, radi se o armirano betonskoj konstrukciji, teška konstrukcija, koja se u principu ne koristi za ovakva natkrivanja. Ona je dodatno bila zavješena za krovne nosače. Ono što po fotografijama možemo vidjeti došlo je do otkaza gornjeg čvora prihvata za krov.
Vučić i njegovi ministri tvrde nije bilo radova na nadstrešnici, ali fotografije i stručnjaci ih demantiraju. Mislite li da nešto skrivaju?
Definitivno se rušenje desilo nakon zadnje rekonstrukcije, tako da se vrlo vjerojatno nešto što se dogodilo u tijeku rekonstrukcije utjecalo na samu havariju. Je li to kap koja je prelila čašu ili je to bio isključivi uzrok to se ne može znati. U kojem djelu je neodržavanje ili loše projektiranje ili loš stručni nadzor to u ovom trenutku ne možemo znati.
Ugovori nisu bili javni..
To nema nikakve veze za sam tehnički dio vještačenja. Bez obzira na ugovor svi sudionici u građenju, i projektant, i stručni nadzor, i izvođač dužni su poštovani zakonsku i tehničku regulativu. Bez obzira na poslovni odnos i tko je njih unajmio, oni štite javni interes.
Štednja na materijalu
Je li se štedjelo na materijalu?
Da, štedjelo se na materijalu, ali vrlo vjerojatno ne u kontekstu u kojem pretpostavljate sada pitanje. 60-ih godina cijena materijala je bila izrazito visoka, a cijena rada je bila niska. Konstrukcije su slijedile i trendove u suvremenoj arhitekturi gdje je sve bilo minimalistički, vrlo vitko i smjelo. Inženjeri su se natjecali tko će s manje materijala uz poštivajući minimalnu razinu sigurnosti postići veći raspon ili višu građevinu.
Zbog čega je izdana takva dozvola da se 95 posto objekta obnovi, a samo nadstrešnica ne i kako je to moglo proći?
Ako je tome tako, onda je to propust. Ne moguće je da se radi rekonstrukcija takvog objekta, a da se ne provjeri konstrukcijsko stanje nadstrešnice.
Što je trebalo napraviti kako bi svi bili sigurni?
Teško pitanje. Zakon o građenju vrlo dobro uređuje odnose svih sudionika, bitno je držati se zakona.
Što će sad istražitelji sve provjeravati?
Rade na terenu. Važni dio je pregled ostataka tih ruševina, pogotovo ovih krovnih. Isto tako i pregled projektne dokumentacije, kako one arhivske iz 60-ih godina tako i ove nove.
Čulo se da se dosta toga danas već uklonilo. Mislite da će to stvoriti problem u istrazi?
Ako nitko to nije pregledao, da to će sigurno biti problem.
Opasna gradnja u Hrvatskoj
Je li moguće da se ovako nešto dogodi kod nas?
Da, moguće je zato što mi imamo veliki fond javnih zgrada iz tog doba. 60-ih se jako puno gradilo. Problem je u neodržavanju. Hrvatska ima dobar Zakon o gradnji, dobar tehnički propis, dobar Pravilnik o održavanju ali on se jako slabo koristi. Pogotovo kod javnih objekata. To je područje na kojem bi trebali poraditi.
Kineske tvrtke rade velike projekte i u Hrvatskoj – nedavno se pričalo o pukotinama koje su se pojavile na Pelješkom mostu – je li to po Vama neki problem?
Ne. Pogotovo ne povezivati ta dva slučaja. Pukotine mogu utjecati dugotrajno na trajnost. Recimo da u nekom doglednom vremenu ide na obnovu zaštitni sloj mosta, piše RTL.
