Projekt CroFacta bavi se provjerom točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom i širem medijskom prostoru, a provodi ga Leksikografski zavod Miroslav Krleža u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata, piše Večernji list.
U sklopu projekta za provjeru točnosti informacija nazvanog CroFacta upravo je objavljen prvi članak. Napisao ga je povjesničar Vladimir Geiger s Hrvatskoga instituta za povijest, koji je provjerio neke tvrdnje sa službenih mrežnih stranica Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac te utvrdio da one – nisu točne. Riječ je o tvrdnjama prema kojima je na sastanku predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u njemačkome poslanstvu u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se „srpsko pitanje“ u NDH riješi „masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Nadalje se tvrdi da su na tome sastanku nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, a i da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
No, historiografski radovi i izvorno arhivsko gradivo pokazuju da su te tvrdnje neutemeljene. O spomenutom sastanku, objašnjava Geiger, pisali su brojni hrvatski, slovenski, bosanskohercegovački i srpski povjesničari, ali ni jedan od njih u svojim historiografskim radovima ne spominje da je na njemu zaključeno ili pak razmatrano „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Uz to, u njihovim se radovima uopće ne spominje da su nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskoga pitanja u NDH“.
Što je istina? Na tome sastanku, kojim je predsjedao njemački poslanik Siegfried Kasche, a predstavnike NDH predvodio vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik, razgovaralo se o preseljavanju stanovništva, tj. o iseljavanju Slovenaca iz Koruške i Štajerske, koje su anektirali Nijemci, u NDH i Srbiju te o iseljavanju Srba iz NDH u Srbiju. Pritom su dogovorene pojedinosti preseljavanja te utanačeni brojevi (kvote) iseljenika odnosno useljenika i vremenski tijek preseljavanja. Tako dogovoreno preseljavanje stanovništva bilo je planirano u tri vala. Prvi val trebao se provesti do 5. srpnja, drugi od 10. srpnja do 30. kolovoza, treći od 15. rujna do 31. listopada 1941., a broj iseljenih Srba iz NDH i broj useljenih Slovenaca u NDH trebao je biti recipročan. Razgovaralo se i o postupku prema Hrvatima u područjima Kraljevine Jugoslavije koja su pripala Njemačkom Reichu.
Potom je u poslanstvu Njemačkoga Reicha održan i sastanak neposrednih voditelja preseljavanja stanovništva, na kojem su dogovorene tehničke pojedinosti preseljavanja. Svemu tomu prethodilo je odobrenje Adolfa Hitlera za preseljavanje stanovništva, o čemu su njemačke vlasti u Zagrebu obaviještene brzojavom 25. svibnja 1941. godine.
poster
Sve navedeno, piše Geiger, potvrđuju i izvorni zapisnik sa sastanka i njegovi ovjereni prijevodi koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Također, poslanik Kasche istu je večer o sastanku opširno brzojavom izvijestio Ministarstvo vanjskih poslova Njemačkoga Reicha u Berlinu, navodeći tko je bio nazočan, o čemu se razgovaralo i što je zaključeno o preseljavanju Slovenaca u NDH i Srba iz NDH u Srbiju. Spornih tvrdnji objavljenih na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac nema ni u tome brzojavu.
Konačno, te tvrdnje ne spominje ni presuda Vrhovnoga suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu od 7. lipnja 1947. („u krivičnom predmetu protiv opt. Kvaternik Slavka i družine“) izrečena poslaniku Njemačkoga Reicha u Zagrebu Siegfriedu Kascheu.
Uza sve netočnosti u člancima objavljenima na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac, Geigeru je posebno upitna uporaba pojma „konačno rješenje“ (njem. endgültige Lösung, die Endlösung), jer takav pojam na sastanku nije ni spomenut, a kamoli da su nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“. Time se zapravo upućuje na nacističko „konačno rješenje židovskog pitanja“ (njem. Endlösung der Judenfrage), dogovoreno 20. siječnja 1942. na konferenciji u berlinskom Wannseeu, zaključuje Geiger u članku objavljenom na mrežnoj platformi CroFacta.
Projekt CroFacta bavi se provjerom točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom i širem medijskom prostoru, a provodi ga Leksikografski zavod Miroslav Krleža u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata. Pokrenut je 1. rujna 2023., u cijelosti ga financira Europska unija, a okuplja renomirane stručnjake s humanističkoga i društvenoga područja koji će se, kako je navedeno, „ponajprije baviti prijepornim povijesnim, kulturnim i društvenim temama 19. i 20. stoljeća koje snažno polariziraju hrvatsko društvo, pa su stoga i od osobitoga javnog interesa“. Voditeljica projekta je Ankica Šunjić Matković, pomoćnica glavnog urednika LZ Miroslav Krleža, a koordinatori su dr. sc. Josip Mihaljević, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, i dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić, voditeljica odjela Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, piše Večernji list.
