S ljudima koji predugo i previše govore može biti teško komunicirati, zbog čega ćete ih poželjeti izbjegavati. No, studija o komunikaciji pokazuje šest strategija za snalaženje u najtežim situacijama razgovora
Biti u blizini osobe koja se jednostavno ne može zaustaviti od brbljanja može biti naporno. Koliko ste puta zapeli s nekim tko komentira svaki najmanji detalj svake situacije, ne dajući vam da progovorite? Možda ste sjedili za stolom pored osobe koja se ne gasi od kad ste sjeli. Niste željeli biti nepristojni, ali neprestano brbljanje značilo je da nitko drugi, uključujući vas, ne može pokrenuti teme koje vas zanimaju.
Psihologija ima nekoliko sugestija u vezi s ovom vrlo uobičajenom situacijom, koja se naziva ‘neciljana mnogogovorljivost’. Kad ljudima nedostaje inhibicijska kontrola zbog gubitka takozvane ‘funkcije prednjeg režnja’, oni se jednostavno ne mogu zaustaviti pričati. K tome, nisu ni svjesni činjenice da se tako ponašaju, prenosi 24sata.
Međutim, čak i saznanje da se nešto događa u mozgu pričljive osobe ne otkriva način da obuzdate njihov neprestani govor.
Umjesto toga, studija Esther Giroldi i kolega sa Sveučilišta u Maastrichtu iz 2016. preskače pitanje što uzrokuje takvo ponašanje i ide izravno na točku upravljanja njime.
Studija se temeljila na problemu s kojim se suočavaju liječnici dok pokušavaju izvući informacije od svojih pretjerano pričljivih pacijenata. Budući da pacijenti toliko pričaju, liječnici ne mogu točno odrediti njihove probleme i stoga moraju pronaći načine da prijeđu na stvar.
– Vidjeti ime pričljivog pacijenta na rasporedu može čak dovesti do osjećaja da će njihov zadatak biti još veći izazov i da to može dovesti do nepravilne dijagnostike i liječenja te spriječiti pružanje skrbi usmjerene na pacijenta – navodi se u studiji.
Rad nizozemskih znanstvenika daje konkretne prijedloge za ovaj tip situacije.
Identificiranje izvora brbljavosti
Stručnjaci su ispitali 16 liječnika koji imaju po 5 godina radnog iskustva. Liječnici su istraživačkom timu opisali konzultacije s pacijentima koji su zadovoljili objektivne kriterije pričljivosti: pretjeran govor, nedostatak fokusa i strukture, skretanje s teme, preopterećenost nevažnim informacijama, ponavljanje i teško usmjeravanje toka razgovora.
Nakon početnog kruga prikupljanja podataka, istraživački tim je prešao na fokusne grupe, u kojima je 25 različitih liječnika otkrilo svoje perspektive o tome do kojih sve problema može dovesti pretjerano pričljivi pacijent. Intervjue su zatim analizirali članovi istraživačkog tima te postigli konsenzus o glavnim temama.
Pojavilo se šest glavnih strategija. Tri od njih temeljila su se na razumijevanju uzroka pričljivosti, a tri na ‘kontroli štete’. Sve se to temelji na ciljevima izgradnje i održavanja dobrog odnosa između liječnika i pacijenta uz istovremeno korištenje komunikacijskih vještina na direktivan način. Dok čitate svaku strategiju, razmislite kako biste je sami mogli upotrijebiti.
Razumijevanje uzroka pričljivosti:
Pružite emocionalnu podršku nekome čije pretjerano pričanje može proizaći iz usamljenosti.
Stvorite strukturu koja će pomoći nekome s lošim komunikacijskim vještinama da suzi svoj govor na ono što je najrelevantnije.
Pojedinac može biti nervozan, stoga stvorite osjećaj sigurnosti i ugode.
Kontrola štete:
U početku nemojte biti previše usmjereni prema osobi, odnosno govoriti joj da šuti te pogledajte možete li ograničiti temu.
Pogledajte možete li uvjeriti osobu da dopusti drugim ljudima da se pridruže razgovoru.
Prekidanje nekoga ili ponižavanje može biti ponižavajuće, stoga pokažite empatiju kada prekidate, kao i humor.
Korištenje ovih strategija
Najvažnija od svih ovih strategija je ideja empatijskog prekidanja; međutim, također je jasno da to treba činiti postupno. Pustiti osobu da nastavi sve dok to ne završi samo će rezultirati time da izbrbljate nešto nepristojno zbog čega ćete kasnije požaliti. Osim toga, kada se to dogodi u prisutnosti drugih ljudi, riskirate da izgledate bezosjećajno ako ste previše odbojni ili kritični.
Ponekad dobri ljudi jednostavno previše govore. Ti dragi ljudi također mogu previše pričati ako se osjećaju tjeskobno zbog situacije u kojoj se nalaze ili su možda stvarno usamljeni i ovo im je prva prilika da se druže nakon nekog vremena.
Osvrćući se na vlastita otkrića, autori s U. Maastricta zaključuju da se na takve ljude može gledati u pozitivnijem svjetlu ‘kao na izazov koji liječnici mogu s pouzdanjem prevladati’.
Još jedna važna poruka iz istraživanja je da je moguće biti monopolizator razgovora, a da to i ne znate.
Je li ikada postojalo vrijeme kada su vas, bilo na društvenom događaju ili čak u liječničkoj ordinaciji, vaši živci doveli do neprestanog brbljanja? Razmišljanje o tim situacijama moglo bi vam dati uvid u sebe, kao i pomoći vam u tom procesu empatijskog prekida.
Ukratko, pronalaženje načina da otmjeno kontrolirate preduge monologe govornika može vam pomoći ne samo ublažiti vlastitu dosadu i frustraciju, već i pomoći ublažiti emocionalne čimbenike koji uopće mogu dovesti do takvog ponašanja, piše Psychology Today.
