Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
2024. godina bit će globalno govoreći super-izborna. Izbori će se održati u 64 države i u Europskoj uniji. To je uzeto zajedno oko 49% svjetske populacije.
Ukratko, polovica svijeta izlazi na izbore i rezultati bi mogli biti globalno presudni jer će se pokazati globalni smjer demokratizacije. Izbori u Mađarskoj i Srbiji su bili sve samo ne demokratski.
Izbori u Rusiji, Bangladešu i Pakistanu također će biti sve samo ne demokratski. No, to su iznimke. U većini država rezultati su demokratski i neizvjesni i veliko je pitanje kako će se polovica svjetskih građana odlučiti; u smjeru demokratizacije ili de-demokratizacije.
Zamislimo Hrvatsku 2024. u kojoj građani mogu glasati online i kazna za neizlaženje na izbore je recimo 100 Eura (ili proporcionalno prihodima i imovinskom statusu). Zamislimo da je izlaznost na sve izbore preko 95% i da je 10–15% nevažećih listića.
Zamislimo da vlast, vjerojatno neka skupina stranaka i/ili nezavisnih kandidata, ima snažan legitimitet i da pobjednici izbora sklope ozbiljnu koaliciju bez manjinaca kojom mogu stabilno vladati. To bi bila zrela i pouzdana demokratska vladavina.
Velim, zamislimo, jer tako nešto neće se zbiti između ostalog i zato što se više ne može zbiti, a ne može se zbiti jer postojećoj vlasti, a kad smo već kod toga niti oporbi, ne odgovara prijelaz iz de facto dvostranačke u višestranačku praksu vladavine.
Zamislimo Hrvatsku 2024. u kojoj građani koji su vlasnici obrta, malih, srednjih i velikih poduzeća koja dominantno proizvode i izvoze finalne proizvode koji su konkurentni barem na europskim tržištima imaju zbog toga svaku moguću podršku građana i gospodarskog sustava.
Velim zamislimo jer tako nešto neće se između ostalog i zato što se ne može zbiti. Hrvatska je država korumpirane i nepotističke državne ekonomije u kojoj najmanje 60% svih poduzeća ili je u potpunom ili djelomičnom državnom ili lokalnom vlasništvu ili su „privatna“ pri čemu više od 50% prihoda ostvaruju putem dugoročnih ugovora „s državom ili lokalnim jedinicama“ (gradovima, općinama, županijama itd.). Tome je tako jer niti postojećoj vlasti, a niti oporbi ne odgovara zaista slobodno tržište s o državi gospodarski neovisnim građanima.
Sljedeće stvari ne moramo zamišljati nego je dovoljno znati koristiti se vjerojatnošću i minimumom srednjoškolske matematike, sociologije, politike i gospodarstva kako bismo manje-više precizno predvidjeli rezultate izbora kao i gospodarsko stanje nacije 2024. godine.
Ne treba biti politički analitičar, komentator, politički PR stručnjak, profesionalni operativac i sl. kako bismo zaključili da će izbore odlučiti stariji, a to zato što mladih nema, dobar dio onih kojih ima su iseljeni, a oni koji su preostali nemaju pravo glasa kako bi se postigla generacijska ravnoteža (npr. pravo glasa od 16 godina starosti).
Znamo da je ponuda na političkom izbornom tržištu nikad veća količina imbecila, a izbor je dan između kriminalnih, korumpiranih i sivkasto-ekonomskih i uglavnom vidno nedoraslih, nemuštih, potkapacitiranih i prenesposobnih imbecila. Dakako, uvijek je moguće, a vjerujem i potrebno više no ikad poništiti izborni listić jer tako glas ne ide nikome, a i poruka je jasna ako je takvih listića više od 5%.
Sljedeće stvari također ne moramo zamišljati nego je dovoljno zbrojiti 2 i 2 i vidjeti kako će sprega kriminalne i korumpirane državne ekonomije odigrati svoju ulogu tijekom izbora.
Taktike su poznate i provode se besramno mucho iako podrivaju demokratsku kulturu i slobodno tržište. Ako će netko na vlast dovesti nesposobne nadri-ljevičare (nerast kao eufemizam za siromaštvo) i desničarske teoretičare zavjera (borba protiv korupcije kao eufemizam za koaliranje s HDZ-om), onda će to biti postojeća korumpirana i kriminalna vlast.
Tkogod ju osvoji neće mu biti lako. Mnogi EU fondovi će se zatvoriti, a građani i država i dalje će biti na dnu dna EU. Politički govoreći, moguće je ili ostati gdje jesmo ili pasti u još dublju ne-demokraciju (približiti se npr. Mađarskoj), a gospodarski isto tako pri čemu je pad i dublji. Projekcije, statusi koje dodjeljuju međunarodne agencije, procjene Europske komisije i sl. mogu tvrditi što hoće, ali stvarnost će ih opovrći (Hrvatska nešto radi od turizma, rentijerstva, trgovanja bofl robom i EU fondova).
Postotak visokoobrazovanih u područjima za kojima postoji potreba na tržištu rada, postotak građana na pragu siromaštva, postotak zaposlenih i umirovljenika koji plaćom ne mogu pokriti troškove života, postotak iseljenih i onih koji to željno iščekuju poput sjećanja na Isusovo rođenje dio je stvarnosti koja opovrgava (npr. nisam vidio kako tuzemno visokoobrazovani genijalni humanisti i društvenjaci hrle na europska tržišta rada jer ih tamo kao super-kvalitetne željno očekuju).
Što da građanin Hrvatske učini u tim okolnostima? Gospodarski ne može puno osim možda zaposliti se kod dobrog stranog poslodavca ili pak pokrenuti mali obrt i pokušati živjeti od svog rada, a može se i iseliti iz Hrvatske jer usprkos svemu još je uvijek najlošije stojećima u Hrvatskoj lošije nego najlošije stojećima u npr. Austriji, Njemačkoj, Italiji ili Irskoj.
Politički također ne može puno osim možda sljedeće. „Ako vidite što ja vidim, ako osjećate što ja osjećam i ako stremite kao što ja stremim, onda vas pozivam da stanete uz mene“ na prvim izborima 2024. godine, a i svima ostalima i učinite sljedeće.
Svakako je bolje izaći na izbore nego ne izaći. Niska izlaznost ne pruža legitimaciju vladajućima i ne treba dopustiti da recimo 15-20% od ukupnog broja građana s pravom glasa omogući vladanje bilo kome.
Svakako je bolje poništiti listić nego glasati za nekoga tko će na ovaj ili onaj način iznevjeriti politička obećanja, a i ako vjerujete da se ukupno govoreći radi o kriminalnoj vlasti.
Ako već nekome želite dati svoj glas, jer vaš je glas na izborima demokracija u doslovnom smislu riječi dok su sve ostalo pohabane metafore, dajte glas onome za koga procjenjujete ili nagađate kako će prijeći izborni prag i tako se vaš glas neće preliti nekome za koga ne biste glasali ni da vam život ovisi o tome (svakako je racionalnije poništiti listić nego ga dati nekome tko neće prijeći izborni prag).
Sad, kome ćete konkretno dati svoj glas unutar mogućnosti je na vama. Dignite svoju pretilu guzičetinu koja previše sjedi, premalo se kreće, nezdravo se hrani, pije, puši i na pragu je ozbiljnih kardiovaskluranih bolesti i odvucite ju do izbornog mjesta. Čak i ako glasate njome, a ne glavom i to je bolje od ne glasanja i zamislite da svi ljudi rade isto što i vi. Ukratko:
(1) Bolje je izaći na izbore nego ne izaći. Ne dopustite vladavinu s kakvim god legalitetom, ali bez legitimiteta.
(2) Bolje je poništiti listić nego dati glas nekome tko neće prijeći prag. Ne dopustite da se vaš izbor prelije nekome za koga nikad ne biste glasali.
(3) Bolje je dati glas onome za koga je vjerojatnije da će prijeći prag nego onome koji neće.
(4) Bolje je dati glas onome tko će drakonski kažnjavati korupciju, unaprijediti demokraciju, slobodno tržište i vladavinu prava nego onome koji neće.
(5) Kome ćete konkretno dati glas ostaje u potpunosti na vama i snosit ćete posljedice svog izbora.
