Njegov odlazak oskvrnavio bi igru Dinama, ali i ukupnost rivaliteta s Hajdukom, odnosno Livajom
Sa zebnjom navijači Dinama svakoga jutra listaju tiskovine strahujući kako će im pred očima “iskočiti” naslov o prodaji nekog od maksimirskih “kapitalaca”. Četvorica igrača, koji su najviše u fokusu – Dominik Livaković, Josip Šutalo, Luka Ivanušec i Bruno Petković ostvarili su ozbiljne kontakte (posredstvom menadžera) s potencijalnim poslodavcima. Čini se kako je Livaković najbliže potpisu ugovora za turski Fenerbahçe, dočim još traju multilateralni pregovori oko transfera Šutala u Ajax, Ivanušeca u Feyenoord i Petkovića u Trabzonspor. Dojam je da Dinamo, kao nositelj prava svih ugovornih obaveza odugovlači s realizacijom transfera. Intencija maksimirskih čelnika posve je očigledna: “kupovanjem vremena” nastoje treneru Igoru Bišćanu omogućiti da sve spomenute igrače (ili barem većinu njih) koristi i u predstojećim kvalifikacijama za Ligu prvaka, pišu Sportske.Jutarnji.hr.
Nagađanja
Kako će Dinamo izgledati koncem kolovoza, u završnici prijelaznog roka, maksimirski navijači mogu samo nagađati. No, nije potrebno nogomet razumijevati kao Pep Guardiola da bi se dokučio zaključak kako maksimirski klub za kvartet spomenutih igrača, praktički – nema zamjene! Nemali je broj onih, među Dinamovim “sljedbenicima” koji strahuju da će momčad od rujna izgledati bitno drugačije i značajno slabije u odnosu na trenutačno stanje. Čak i trezveni kroničari maksimirskih zbivanja drže da bi se egzodus reprezentativaca mogao pogibeljno odraziti na Dinamove ambicije, ne samo u Europi već i na razini HNL-a.
Poslovni aspekt
S poslovnog aspekta, razloga za transfer maksimirski menadžment ima jedino u slučaju Livakovića, odnosno Petkovića. Obojica ulaze u posljednju godinu ugovora s Dinamom i aktualni prijelazni rok prilika je da maksimirski klub za njih “ubere” odštetu. U protivnom, na kraju sezone otići će besplatno.
Želja Dinamovih navijača da s obojicom spomenutih nogometaša klub produlji ugovor, izjalovila se. U javnosti prevladava dojam da nije niti bilo iskrenih težnji, s klupske strane, da se obveza obnovi. Poglavito, u slučaju Brune Petkovića. Upravo na njegovom primjeru sportska politika “modrih” pokazala je sve svoje manjkavosti. Igrač je za novi ugovor s pravom tražio promaknuće u bolji platežni razred. Konkretno, u njegovom je zahtjevu bila spomenuta i godišnja plaća od 1,2 milijuna eura. U klubu su, međutim, Petkovićev prijedlog odbili, a posredno i otklonili mogućnost nastavka pregovora.
Dinamovi su čelnici, pod egidom smanjivanja troškova propustili tako ispraviti greške iz nedavne prošlosti. Naime, uoči prošle sezone, u Maksimiru je pompozno predstavljen bivši napadač engleskog Norwicha (u Rijeci je bio na posudbi), Josip Drmić. Došao je u Dinamo bez odštete, no njegova je plaća (upravo spomenutih 1,2 milijuna eura) narušila sustav vrijednosti i hijerarhiju u maksimirskoj svlačionici. Posebice to dolazi do izražaja posljednjih dana kada je u svakoj taktičkoj opciji trenera Bišćana, Bruno Petković prvi (središnji) napadač, a njegova alternativa 19-godišnji Fran Topić. Drmića nema niti pod točkom – razno.
U eteruse pojavila i jedna (ne)logična kombinacija da Petković ostane u Maksimiru još jednu sezonu, a onda napusti klub – bez odštete. No, nešto se u cijeloj priči vjerojatno pita i sam Petković. Bilo bi krajnje deplasirano zadržavati igrača (koji je u klubu četiri godine) ako on sebe više ne vidi u Dinamovim ambicijama i projekcijama. Objektivno, izgledi za Petkovićev odlazak trenutačno su puno veći od šansi u ostanak.
Dakle, posve se realnom čini opcija da Bruno Petković u petak igra svoj posljednji “vječiti derbi”. Dinamo protiv Hajduka, Petković vs. Livaja. Iako su formalno rivali, kao pretendenti za istu poziciju na reprezentativnoj razini, Petković i Livaja veliki su štovatelji jedan drugoga. Radi se o igračima istančanih osobnosti, kojima moramo priznati karizmatičnost čak i ako se s njima (i njihovim načinom razmišljanja, odnosno postupcima) – ne slažemo.
Gubitak
Po svom habitusu, Petković i Livaja podosta su slični igrači. Obojica u svom nogometnom izričaju inzistiraju na potezu (pritom se Petković u tom segmentu čini nešto dominantniji). No, brojke ukazuju da je Livaja jači kada govorimo o “goloj” efikasnosti (čak i ako oduzmemo sve jedanaesterce koje najbolji igrač Hajduka neizostavno izvodi).
Petković ima značajnu prednost što funkcionira u kudikamo kvalitetnijoj i uigranijoj momčadi. Livaja u Hajduku toliko odskače od ostatka momčadi da se mediji u deskripciji igre splitskog sastava ponekad služe i pejorativnim simbolima. Poput – “Livaja i deset patuljaka”…
Neprijeporno, odlazak Petkovića oskvrnavio bi igru Dinama, ali i ukupnost rivaliteta s Hajdukom, odnosno Livajom, na osobnoj razini, pišu Sportske.Jutarnji.hr.
