Piše: Nenad Bakić, eclectica.hr
1. Nisam skoro uopće istupao oko Agrokora, osim što sam odmah po javnom izbijanju krize (jedini) rekao da je sistemski rizik prenapuhan, ovdje i ovdje, a to i dalje mislim (gluposti o 15% BDP ne treba ni komentirati), jučer HTV.
Medijska histerija o ‘sistemskom’ riziku nema uporište u stvarnosti, ali naravno ima u stavovima mnogih urednika i novinara socijalističkih nazora koji jedva čekaju dokazati da ‘kapitalizam propada / ne fukcionira’, pa histerizraju oko ‘krize za Hrvatsku’, nakon što su im propali heroji Cipras i Varufakis i muljator Piketty – moraju se negdje izživjeti (neće ni ovaj put biti u pravu, ali nema veze – neće se nikad posuti pepelom, štoviše možda će tvrditi da je urpavo njihovo histerziranje pomoglo da se najveća ugroza za Hrvatsku od rata riješi.)
(Podsjećam da sam i jedini bio smirivao histeriju oko neizdanja obveznica prošle godine: bio sam poputno u pravu, ministar Marić je naprosto bio cool.)
No, pogledajmo i neke druge poveznice s BDP.
2. Ipak najprije pogledajmo: u sveopćem cipelarenju Todorića / Agrokora zaboravljaju se neke stvari, recimo ulaganje u poljoprivredu. U zadnje vrijeme je Belje (s kooperantima) napravilo dvadesetak najmodernijih farmi svinja, koje su koštale preko 100 mil. eura; tako da sada za svinjsko meso u Konzumu imate poptunu sljedivost, i to za dvije generacije unazad.
3. Vratimo se na BDP.
A. Problemi s Agrokorom možda se mogu shvatiti kao konačni trijumf svih onih socijalista na najvišim pozicijama (premijer, dva predsjednika itd.) koji su tvrdili kako su ‘mladi najveća žrtva neoliberalnog’ (neistina: iseljavaju se u njega), neoliberalni kao kuga modernog doba (istina: manje rađanja, više iseljavanja), profit kao zlo, itd.) .. jer je upravo provođenje ako ne politike, a ono svakako nazora iz plan21, Hrvatska zabijena u baš nevjerojatnu krizu od 6 godina. Zamislite da je Hrvtska kao i svaka normalna zemlja izašla u krize u 3 godine (umjesto čvrste antireformske politike), BDP bi možda bio kumulativno viši (tko zna?) i za 6-7 ili 10%, manje bi se ljudi iselilo (a to su kupci i u Konzumu!), i Agrokor bi možda izmačio … nikad nećemo znati koliko je malo nedostajalo da se možda jeftinije refinancira.
B. S druge strane, kako je sada rast BDP prilično velik, i nezaposlenost se jako smanjuje, čak ako i neki ljudi izgube posao, lakše će ga naći, nego što su mogli oni koji su izgubili posao kad se povećavao broj nezaposlenih. Rekli bismo – sreća u nesreći.
