Piše: prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Dalija Orešković u životopisu je navela knjigu kojoj je ko-autorica. Točnije navedena tvrdi: „Koautorica sam knjige (…) koja je pripremljena za tisak“. Što je knjiga pripremljena za tisak? I treba li životopisu i bibliografiji priložiti dokaz o navedenom podatku? Na drugo pitanje nedvojben odgovor je – da, a na prvo odgovor nije preteško naći.
Hrvatska Wikipedija knjigu definira ovako: „Knjiga je ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica (UNESCO-va definicija), odnosno, knjiga je tiskana kolekcija papira.“ Hrvatska enciklopedija rukopis definira ovako: „U nakladništvu i tiskarstvu, rukopis je izvornik nekoga djela što ga autor dostavlja izdavaču za objavljivanje.“ Očita je razlika između rukopisa i knjige.
Prije svega u tome što rukopis u najboljem slučaju može jednog dana imati arhivski status u ostavštini, ili postati knjiga, a knjiga ima bibliografski status objavljenog djela.
Orešković u životopisu nije navela nakladnika. Ako se radi o rukopisu knjige, onda taj rukopis postaje knjiga nakon što je u procesu objavljivanja ili objavljen od strane nakladnika.
Orešković je u najboljem slučaju su-autorica rukopisa, možda dovršenog rukopisa, ali ne i knjige.
Postoji razlika između „nedovršenog rukopisa“ i „rukopisa“, ali i knjige „pripremljene za tisak“ (što znači u rukopisu ili strojopisu, engl. „manuscript“ ili „typescript“) i knjige „u tisku“ tj. „u procesu objavljivanja“ (kojim se bavi urednik i načelno nakladnik više nego autor, engl. „forthcoming“). Značajno je da u životopisu nije navedeno koji će biti nakladnik knjige što je obveza autora teksta prema nakladniku pri navođenju djela koje je „pripremljeno za tisak“ ili „u tisku“, jer je odnos s nakladnikom već uspostavljen. Ne želeći ulaziti u (su)autorsko – uredničko – nakladničko – tiskarske poteškoće stupnjevanje možemo za ovu priliku pojednostaviti na sljedeći način: (1) nedovršen rukopis (2) dovršen rukopis (3) rukopis dostavljen nakladniku (4) knjiga u pripremi kod nakladnika od strane urednika (uz lekturu, korekturu i recenzije) (5) tiskana knjiga po narudžbi nakladnika (6) objavljena knjiga od strane nakladnika (7) javno predstavljena i recenzirana knjiga od strane sustručnjaka.
Ovdje se dakle radi o „rukopisu“, a rukopis se, pa makar bio i dovršen, nikako ne može navoditi pod rubrikom „djela“ ili „radovi“ ili „bibliografija“, osim u slučaju ako nije „u tisku“ tj. „u procesu objavljivanja“ što nije, nego samo pod rubrikom „rukopisi“.
Razlika je i vremenska, jer „biti u rukopisu“ može trajati vječno, dok „biti u procesu objavljivanja“ ne može, jer se nakon nekog vremena (primjerice dok su podatci ili rezultati još uvijek relevantni) ili objavi ili ne objavi. Drugim riječima, ne radi se o knjizi, nego o „nedovršenom rukopisu“, jer ono što je Orešković navela ne potpada pod mjerilo knjige, nego pod mjerilo rukopisa i to rukopisa koji nije predan nakladniku, jer se ne radi o „publikaciji“ na čiju srž spada da je „publicirana“ ili barem da je „u procesu publiciranja“, kako i sugerira mjerilo, a ništa od toga nije navedeno.
Znači li navođenje rukopisa ili strojopisa, pa čak i dovršenog kao knjige u životopisu navođenje pogrešnog podatka? Ako postoji razlika između nedovršenog rukopisa, rukopisa predanog nakladniku, knjige u procesu objavljivanja i objavljene knjige, onda – da. Daljnje zaključke izvedite sami, jer kako je pisano: „Ono što čitatelj može učiniti sam, prepusti čitatelju.“ (Ludwig Wittgenstein).
P.S.
Ovaj tekst napisao sam u svojstvu pisca i su-autora knjiga objavljenih u vlastitoj nakladi, knjiga objavljenih kod tri tuzemna i jednog međunarodnog nakladnika i kao urednika i su-urednika knjiga, zbornika, jednog broja međunarodnog časopisa i sekcije enciklopedije kod nakladnika Springer Verlag, Berlin.
